Oko polovina svjetskog stanovništva je barem jednom u životu iskusila paralizu sna, a čak pet odsto ljudi sa njom živi. Propraćena je halucinacijama na koje ljudi ne mogu da reaguju.
Gotovo svake sedmice dr. Žan-Kristof Terilon se budi i osjeća prisutnost prijetećeg, zlog bića kraj svog kreveta. Pokušava da se pomakne i pozove u pomoć, ali je paralizovan, nemoćan da podigne ruku ili ispusti glas. Ponekad osjeća da ga nešto izvlači iz tijela ili vuče kroz tunel.
Sopstvena zastrašujuća iskustva podstakla su ga da se bavi istraživanjem paralize sna, sve češćeg fenomena koji su mnogi od nas doživjeli.
Prema novim studijama, oko polovine ljudi u životu je barem jednom iskusilo epizodu paralize sna, a za pet odsto ona je dio svakodnevnice. Nažalost, mnogi ta iskustva čuvaju za sebe smatrajući da gube razum, ali ona nije znak mentalnog poremećaja, već nesklada između sna i jave.
Tokom normalnog sna, svi ljudi su paralizovani. To je prirodni mehanizam koji ih sprečava da u snu skoče iz kreveta, izađu kroz vrata ili prozor i povrijede se. Kod paralize sna, taj mehanizam potraje nekoliko sekundi ili čak i minuta duže nakon buđenja. Iako je vrlo neprijatna, paraliza sna je potpuno bezopasna.
Ako se ispravno ne protumači, može izazvati tjeskobu ili nesanicu jer se ljudi plaše zaspati kako ne bi morali da se suočavaju sa bićima iz svojih “budnih snova”, koji im mogu izgledati poput demona.
Paraliza sna je česta i kod muškaraca i kod žena. Najčešća je kod tinejdžera, možda zato što su oni najčešće neispavani, a nedostatak sna može doprinijeti češćoj pojavi paralize sna.
Medicina još nije pronašla lijek protiv paralize sna, a nije jasno ni razjašnjeno šta se tačno dešava u mozgu za vrijeme ove pojave. Najbolji način da reagujete na nju jeste da ne paničite, nego se opustite i pustite da prođe.
