Rječnik bosanskog jezika koji se preporučuje kao literatura u školama i na fakultetima FBiH pun je pogrdnih izraza na račun Srba i pravoslavaca.
U školskom rječniku autora Dževada Jahića riječ „đikan“ tumači se kao „seljačina, neotesani mladić, obično pravoslavac brđanin, stočar, čobanin, bosanski pravoslavac četničkog porijekla koji je genetski četnik“. Kao primjer se navodi rečenica: “Poklaše nas đikani”.
Tumačenje riječi „balvangrad“ pežorativno je predstavljeno za naselja poput Sokoca, Han Pijeska, Pala i Rogatice, a pridjev „balvangradski“ koristi se za mentalitet. Tako se opisuje kao „sirov, dinarski, uglavnom onaj pravoslavni ruralni u Bosni“, a kao primjer podrugljivog korišćenja navode se primjeri „balvangradski intelektualci“ ili „balvangradska revolucija“, uz dodatak u zagradi – Karadžići, Ostojići, Mladići i slično.
U rječniku nema riječi „ustaša“, a „četnik“ nije predstavljen kao pripadnik pokreta već „srpske vojske koja je kroz historiju počinila velike zločine nad bošnjačkim stanovništvom“, a „četnikuša“ je „pripadnica srpske vojske“, ali i „Srpkinja u Bosni sklona nacionalnoj mržnji i netrpeljivosti“, prenosi “Euro Blic”.
Dok je u Rječniku srpskog jezika riječ „džihad“ predstavljena kao islamski vjerski rat protiv muslimana, u Školskom rječniku bosanskog jezika to je „rat za odbranu vjere“. Za Aladžu, džamiju u Foči, autor za primjer daje rečenicu: „Vrhunac četničkoga divljaštva i katunskoga primitivizma je rušenje Aladže u Foči.“
Za riječ „granatirati“ primjer je rečenica: „Četnici su granatirali čitavu Bosnu, mučki, zločinački, da tome zločinu nema premca u novijoj istoriji“, a primjer za riječ klati je „četnici kolju“.
Mirjana Vlaisavljević, profesor na katedri za srpski jezik na banjalučkom Filozofskom fakultetu, kaže da se „rječnik ne pravi preko koljena“, već da u njegovom radu učestvuju brojni saradnici, koji su navjerovatnije dobili smjernice za ovakvo definisanje rječnika.
“Ovako otrovno štivo, sa ratno-huškačkom retorikom, godi samo otrovnom uhu. Sigurna sam da bošnjački narod ovo nije zaslužio, a pitam se gdje bi stigli kada bi i Srbi na ovakav način napisali školski rječnik”, kaže Vlaisavljevićeva.
Lingvista Miloš Kovačević izjavio je da ovakav rječnik pokazuje da se u školstvu na sistematski način širi mržnja.
“Ovo što radi Dževad Jahić još je gore, jer umjesto odrednica koje podrazumijevaju leksičko ili denotativno značenje on navodi konotativno i lično, kojim hoće da pojedine riječi prevede na kolektivno nacionalno bošnjačko značenje”, rekao je Kovačević, prenosi Srna.
Prema njegovim riječima, govoriti o pojedinim pojmovima i vezivati ih za Srbe na taj način zapravo znači izazivati mržnju prema njima i ne željeti ih ni kao komšije, a kamoli u istoj državi.
“Ako se to na taj način pravi, a poznato je kako je zabranjen Moskovljevićev rječnik zbog samo jedne definicije Hrvata i ustaša, onda se zapravo treba zapitati zašto vlasti na nivou BiH traže neku vrstu zajedničkog obrazovnog sistema u kojem bi se raspirivala mržnja, umjesto da se govori o naučnim stavovima”, rekao je Kovačević.
On je dodao da se u nedostatku lingvističkih ili naučnih argumenata mora pribjegavati negativno emocionalnom, pri čemu se na bošnjačkoj strani ispoljava negativna empatija, posebno u ekskluzivnim publikacijama koje su, kako je naveo, više namijenjene mržnji prema Srbima nego ljubavi prema vlastitom narodu.
Školski rečnik koristi se u FBiH, ali i u školama u RS koje imaju nacionalnu grupu predmeta po planu i programu Unsko-sanskog, Tuzlanskog i Srednjobosanskog kantona.
