Stanley Kubrick je bez sumnje jedan od najvećih filmskih radnika svih vremena. Ogovorno ćemo koristiti izraz ”filmski radnik” zato što je ovaj Njujorčanin u svojoj, skoro pedeset godina dugoj, karijeri bio skoro na svim pozicijama filmskog seta.
Najvjerovatnije ćemo ga pamtiti po režiji i filmovima poput ”Dr. Strangelove”, ”2001: A Space Odyssey”, ”A Clockwork Orange”, ”The Shining”, ”Full Metal Jacket” i ”Eyes Wide Shut”, no Kubrick je bio i scenarista, producent, direktor fotografije, radio je vizuelne efekte, pa čak se i pojavio u svoja dva filma kao statista.
Ono što je istina jeste da se iz njegovih filmova može naučiti dosta toga, a pojedini kritičari bi rekli da od 1968 (2001: A Space Odyssey), do 1999.(Eyes Wide Shut) godine, možete naučiti sve što treba o pravljenju filmova.
Zato smo i pripremili listu najkarakterističnijih stvari koje je Kubrick koristio u svojoj karijeri, i koje je ostavio kao naslijeđe.
Identični rezovi
”Kako preskočiti nekoliko miliona godina bez da zbunite publiku? Odgovor Stanleyja Kubricka je bio jednostavan, i ponudio ga je u ”Odiseji”. Dva odvojena perioda povezivao je odvojenim kadrovima, koji grafički izgledaju slično.
Prirodno svijetlo
U filmu Barry Lyndon Kubrick je skoro konstantno koristio prirodno sunčevo svjetlo. U određenim fazama filma svijeća je pomagala, a u ”Dr. Stangelove”, i scenama snimanim u podrumu, insistirao je da se postavlja obična kućna sijalica, što je rezultovalo cirkulirajućem svjetlom, koje je upotpunilo famozni filmski set sa okruglim stolom iz pomenutog filma.
Vještačko svjetlo
Poznato je da je vještačko svjetlo dosta lakše koristiti, ali Kubrick je od njega napravio ”naučnu fantastiku”. U filmu ”Shining” Kubrick je koristio vještačko svjetlo za promjenu raspoloženja, i da iz ”toplog porodičnog ambijenta” promjenom svjetla filmu da dosta ”mračniju i hladniju” atmosferu.
Kadrovi snimani fiksnom kamerom
Koristio je fiksiranu kameru Kubrick dosta puta u svojoj karijeri, ali najizraženija je svakako bila u ”The Shinigu”. Kompletan set je dizajniran zbog fiksirane kamere, kako ne bi uznemiravao glumce tokom snimanja. S druge strane, kamera operatori su dosta fleksibilni, i pruža im dodatnu slobodu pri snimanju.
Širokokutne leće u skučenim prostorima
Možda i pionir ovog poduhvata. Mnogi njegovi filmovi su poznati po tome da je koristio širokougaone leće, koje su pravile efekat širine. Obično ih je koristio u unutrašnjim prostorima, dajući im na dubini.
Izbor formata
Danas je prava rijetkost da poznati režiseri blockbustera uopće biraju format svog filma. Kubrick je u ”Odiseji” koristio 65 milimetarski film, koji je projektovao u kina sa 70 mm printom. Danas to recimo koriste IMAX kina na zakrivljenom platnu. U ”ClockWork Orange” slučaju, koji je film sa radnjom smještenom interijeru, 35 milimetarski film je korišten češće, jer mu je bila potrebna manja, portabilnija oprema.
Simetrija i tačke nestajanja
Možda i opsesivno-kompulsivni poremećaj režisera. Vojnici u bazi, na krevetima do tačke gdje više ne postoje, sa izraženom simetrijom oružja, kreveta i prostora oko njih. Simetrija šara poda u ”Shiningu”, pozadinski kadrovi filmova… Vizuelno savršeno.
Hronologija
Pedesetih godina prošlog vijeka bio je ”van pameti” praviti film hornološki prepričan, budući da je nelinearna radnja bila poprilično popularna. To je umnogome i inspirisalo Quentina Tarantina u njegovom radu.
U filmu ”Lolita” je žrtvovao kraj zbog dobrog početka, a hornologija prati Lolitu kojoj stalno postavljamo pitanje zbog čega je Clare Quilty (Peter Sellers) kriv.
Kasting
Za sam kraj smo ostavili dio filmskog naslijeđa u kojem je Kubrick bio apsolutni kralj. Uvijek je želio da film izgleda što autentičnije. Činjenica da je kontakrirao NASA-u zbog ”Odiseje” je fascinantna sama po sebi, a ono što je htio postići sa tim jeste da mu filmovi budu i praktičniji. Gunnery Hartman, narednik u filmu ”Full Metal Jacket” je u stvarnom životu zapravo instruktor u vojsci, te mu je rad sa regrutima najnormalnija stvar. Kao rezultat smo dobili brutalno realan portret koji će malo ko nadmašiti.
