Šezdesetšestogodišnji Sarajlija Edhem Peratović je u aprilu 2021. godine ispričao policijskim inspektorima da je suvlasnici Administrativnog biroa „Forrtuna“ Ajši Ramić dao šest hiljada maraka jer je obećala da će posredovati pri otkupu općinskog stana u kojem je živio sa porodicom. Kako Ramić nije ispunila obećanje niti vratila novac, Peratović je otišao u policiju.
Ramić su klijenti i saradnici prijavili policiji i tužilaštvu najmanje pet puta tokom prethodne dvije godine, uglavnom zbog prevara. Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je dvaput odlučilo da neće pokretati istragu, dok je Federalna uprava policije (FUP) ugrozila istragu po trećoj prijavi, nezakonito uzevši dokaze. Na drugim prijavama tužioci i dalje rade.
U međuvremenu je Ramić ušla u biznis sa Merjem Mirsadom Veladžić. One su klijentima uzele najmanje 140 hiljada američkih dolara za posredovanje pri apliciranju za američke vize, a zauzvrat su im slale falsifikovane dokumente Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Poslije nekoliko mjeseci saradnje Veladžić je Ramić prijavila FUP-u.
Nakon objave ove priče Centru za istraživačko novinarstvo (CIN) su se javili čitaoci koji su ranije sarađivali sa Ramić, tvrdeći da su i oni prevareni u drugim poslovima. Neki od njih su pristali javno govoriti o svojim iskustvima.
Nenamjerna šteta
Magistrica prava Ajša Ramić je početkom 2020. godine sa prijateljicom i kolegicom Selmom Sarvan u Sarajevu osnovala Administrativni biro „Forrtuna“ koji je nudio usluge pravnog zastupništva. Ramić je bila zadužena za pribavljanje dokumenata i čekanje u redovima umjesto klijenata dok je Sarvan komunicirala sa njima i obavljala poslove iz kancelarije. Strah od koronavirusa je držao ljude u kućama pa je mladim poduzetnicama biznis dobro počeo.
Međutim, Ramić je odlučila proširiti posao. „Nije to stalo samo na nekom ZK izvatku, nego ima štele po opštinama, ima ovo, ima ono, može da sredi ovo, može da sredi ono“, sjeća se Sarvan.
Suočeni sa problemima u vezi sa legalizacijom porodične kuće u Sarajevu, njen otac Dževad i stric Nedžad Smajović su ih angažovali, vjerujući da im Ramić može pomoći.
Ona im je samouvjereno objasnila da su poslovi u vezi sa legalizacijom objekata vrlo jednostavni jer ima iskustva u tome, a takav stav je braću Smajović oduševio. U aprilu 2020. godine su dali punomoć i avans. „Ja sam dao 250, a brat je dao 400 maraka“, kaže Nedžad.
On je i svom badži predložio da angažuje Ramić kako bi mu kao demobilisanom borcu pomogla da otkupi općinski stan.
„Pričalo se i po trolejbusima i svukuda se pričalo da ima agencija. Žena kaže ima vezu svugdje, rješava sve i ja sam otišao iz radoznalosti da vidim. Međutim, ta radoznalost me skupo koštala“, kaže Smajovićev badžo Edhem Peratović.
On se prisjeća da je pozajmio novac i dao ukupno šest hiljada maraka „naruke“ kako bi osigurao pozitivnu odluku sarajevske Općine Novi Grad.
„Imala je priču jer ona (Ramić, op.a.) kad ti priča, ti jednostavno zanijemiš. (…) Ona je čak i zvala mene i tražila muštuluk, međutim od tog muštuluka nije bilo ništa.“
Ramić je u njegovo ime predala zahtjev, ali tvrdnje o pozitivnom ishodu se nisu obistinile. Peratoviću nije odobren otkup stan, a tvrdi da mu pravnica nije vratila novac koji joj je dao „za siguran posao“. Ni braća Smajović nisu legalizovala kuću.
Uvidjevši da Ramić ipak ne završava sve poslove sa lakoćom i da se klijenti sve češće žale i traže povrat novca zbog nezavršenih poslova, Sarvan odlučuje da se odrekne svog udjela u firmi i napusti posao nakon godinu dana saradnje.
Po odlasku Sarvan je sa Peratovićem i Smajovićem pritiskala Ramić da vrati novac pa je ona u februaru 2021. notarski ovjerila izjavu u kojoj je obećala da će „Forrtuna“ vratiti šest hiljada maraka. Kako novac nije vratila, Peratović ju je prijavio Ministarstvu unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo (MUPKS) zbog prevare, a u policijsku stanicu na Ilidži su sa njim kao svjedoci otišli i Smajović i Sarvan.
„Tu je onda nastao pakao lično za mene. (…) Ajša je živjela iznad mene. Meni se konstantno zvonilo na interfon, konstantno mi se lupalo na vrata četiri mjeseca“, kaže Sarvan, prisjećajući se da ju je Ramić kasnije zvala i tvrdila da pare neće vidjeti.
„Počela prijetiti: ja ću tebi ovo, ja ću tebi poslati ovoga, ja ću tebi poslati onoga.“
Nakon što je Sarvan to prijavila policiji, Ramić je u ljeto 2021. godine fizički nasrnula na svoju bivšu prijateljicu i kolegicu.
„Ajša je izašla iz auta i počela hodati iza mene kao ‘koga ti više prijavljuješ’, počela da psuje“, prisjeća se Sarvan.
Komšije su snimile kako je Ramić agresivno hvata i vuče za ruku dok Sarvan pokušava da se oslobodi njezinog stiska. Napad je opet prijavljen, ali je Tužilaštvo KS donijelo naredbe o nesprovođenju istraga za obje prijave. Sarvan o tome nisu obavijestili.
Tužiteljica u Sarajevu Aida Turić je Peratoviću objasnila da ga Ramić nije namjeravala prevariti jer je notarski ovjerila izjavu da će mu vratiti novac, zaključivši da bez namjere nema ni krivičnog djela.
„Kako nije krivično djelo?! Ona je uzela pare. Vrati ti meni moje pare pa ti to zovi kako hoćeš“, kaže Peratović za CIN.
On je pred Sudom u Visokom pokrenuo parnični postupak protiv Ramić kako bi vratio svoj novac.
Želja kao mamac
Uprkos krivičnim prijavama, Ajša Ramić je nastavila raditi na isti način.
Tuzlanski programer Sanel Hodžić ju je upoznao na društvenim mrežama u aprilu 2021. godine. Čitao je promotivne tekstove koji su je predstavljali kao liderku romske zajednice u Visokom i uspješnu poduzetnicu u doba kada je koronavirus uveliko zatvarao firme pa ju je želio upoznati.
„Ja sam se javio Ajši da joj čestitam na svemu što sam uspio da pročitam o njoj, gdje sam bio, onako, zadivljen“, prisjeća se Hodžić.
Rekao joj je da i sam želi postati svoj gazda na šta mu je Ramić odgovorila porukom: „Ja ti imam super konekcije za IT. I ljude i poslove. Ali ne sa SAD nego sa Švicarskom.“
U dugoj i intenzivnoj komunikaciji porukama uvjerila ga je da će mu obezbijediti švicarskog investitora za početni kapital za radnike i poslove u inostranstvu. Kombinacija je trebala biti savršena: firma i programeri bi bili u Sarajevu, a poslovi i novac bi stizali iz Švicarske.
„Ako se odlučiš da otvaraš firmu i ne želiš da se zamaraš papirologijom tim Forrtuna radi po najboljim cijenama“, napisala mu je Ramić.
Ubrzo su dogovor formalizovali i potpisali ugovor o saradnji. Na njihovom jedinom sastanku u Tuzli Hodžić je Ramić dao punomoć i keš.
„Dvije hiljade maraka u tom trenutku (…). Dao sam joj još, bilo je oko hiljadu, naknadno.“
Prema ugovoru koji su potpisali, Ramić se obavezala prikupiti dokumentaciju za otvaranje firme i obezbijediti stranog investitora. Za svoje posredovanje uzimala bi procenat od njegovih ugovora sa strancima. Njeno obrazovanje, promocija, stav i spretnost u komunikaciji nisu mu ostavljali prostor za sumnju u uspjeh.
„To što je ona meni ispričala, to se mnogim ljudima već desilo prije mene. Mnogi su ljudi tako ostvarili saradnju vani. (…) Znate, ono kažu: ko ne riskira, taj ne profitira.“
No, ni nakon nekoliko mjeseci rada Hodžić nije dobio dokumentaciju za firmu niti je upoznao švicarske investitore.
„Izgovora je bilo raznih: od smrtnih slučajeva, saobraćajne nesreće, problema u porodici…“
Kada je Hodžić shvatio da ona neće završiti posao za koji joj je platio, počeli su konflikti, a prisna komunikacija je prerasla u međusobne prijetnje pune agresije i psovki.
Uz svađe i pritiske Hodžić kaže da je uspio vratiti manji dio duga, ali tvrdi da je Ramić zadržala još dvije hiljade maraka. Na koncu mu je uz psovke poručila da sve što je potpisao ne vrijedi ništa. Iako ljut, policiji se nije obraćao jer niko nije mogao posvjedočiti da joj je dao novac, a u ugovoru se pitanje novca nije spominjalo.
Nezakonito prikupljeni dokazi
Skoro sve prijave i iskustva o kojima su čitaoci svjedočili prethodili su događaju koji su novinari CIN-a otkrili sredinom 2022. godine. Te su godine Merjem Mirsadu Veladžić i Ajšu Ramić povezale društvene mreže. Veladžić živi u Americi i za razvoj nove poslovne ideje joj je trebala pravnica iz Bosne i Hercegovine (BiH) pa je nakon njihovog prvog susreta na Facebooku poslovna ideja brzo postala stvarnost. No, ono što je njima bio uspjeh, desetinama građana BiH je značilo dugove i sramotu.
Veladžić i Ramić su za tri mjeseca klijentima uzele oko 140 hiljada dolara. Tvrdile su da sarađuju sa Američkom ambasadom u BiH i u ime građana apliciraju za ubrzani proces dobijanja viza. Najmanje 36 porodica je sa njima potpisalo ugovore o saradnji, uvjereni da iza njih stoji Ambasada.
CIN je otkrio da one nisu bile posrednice niti su sarađivale i komunicirale sa službenicima Ambasade te da su klijentima davale falsifikovane dokumente.
Veladžić je krajem jula doputovala u BiH. Za CIN je rekla da je prevarena i da je tek po dolasku u Sarajevo upoznala Ramić i vidjela da ona ne sarađuje sa Ambasadom kako joj je tvrdila prije pokretanja zajedničkog biznisa.
Svoju poslovnu partnericu je zbog prevare prijavila FUP-u u Zenici. No, FUP nije bio na visini zadatka: inspektor je nezakonito uzeo dokaze bez naloga tužioca pa ih postupajuća tužiteljica Lejla Handžić Selimović nije mogla koristiti u postupku.
Uz to, Veladžić od policije nije dobila ni potvrdu za predate dokaze iako kaže da je na njima insistirala: „Oni su meni rekli zapisnik i sve ostalo, ikakva potvrda ide samo prema osobi protiv koje se podnosi postupak i prema tužiocu. Ja koja prijavljujem, meni ne ide.“
Jedinica za profesionalne standarde FUP-a je pokrenula istragu protiv inspektora koji ju je saslušao. Načelnik Jedinice Mustafa Hujdurović kaže da nikada nije čuo da je neki inspektor napravio takvu grešku.
„To se nije do sada desilo. (…) To se nije desilo da ikada iko, ako je napravio takvu grešku (…). To je alfa i omega: inspektor radi u skladu sa zakonom, to su osnovne stvari.“
Ajša Ramić je prije objave priče “Američki san postao noćna mora” dala intervju novinarima CIN-a, ali se nakon konsultacije sa advokatom predomislila. Kasnije je više puta obećavala da će govoriti o optužbama za koje je terete klijenti, ali se na drugom dogovorenom intervjuu nije pojavila.
Prijava Merjem Mirsade Veladžić trenutno čeka na red u Tužilaštvu Zeničko-dobojskog kantona, a Ramićkina bivša prijateljica Selma Sarvan misli da se sve moglo izbjeći:
„Da su mi malo više vjerovali (inspektori, op. a.) u ono što sam pričala, do ovoga ne bi došlo jer sam ja savršeno jasno pokušala ljudima da iskristališem ko je ta osoba i koliko je spremna na sve.“
(CIN)
