Sindikalna potrošačka korpa u Bosni i Hercegovini iznosi 2.900 maraka. Minimalna plata u našoj državi je 543 marke, a najmanja penzija iznosi 445 maraka. Zbog ovolikog nesrazmjera građani s minimalnim primanjima ne mogu pokriti ni 20 posto potrošačke korpe. A cijene svaki dan rastu, životni standard nikada nije bio lošiji. Upravo zbog toga sve više građana po svoj obrok ide u narodne kuhinje, a humanitarne organizacije imaju posla više nego ikada.
Sa oko 400 maraka penzije živi, a kako oni sami kažu, preživljava većina penzionera u Bihaću. S tim primanjima, od penzije do penzije dnevno mogu potrošiti desetak maraka, međutim, kad plate račune, kupe neophodne lijekove – ostane li im uopće išta?
Živimo kako moramo, kažu penzioneri. Uz svakodnevna poskupljenja, teško je podmiriti sve potrebe.
Litar mlijeka, veliki kruh i 400 grama pilećeg filea košta 10 maraka i 10 feninga, međutim, u prodavnicama cijene variraju. Nije ni čudo zašto je građanima ovo luksuz, a upravo zato i ne čude sve veći redovi ispred javnih kuhinja u gradu Bihaću.
Za mnoge su upravo obroci iz javne kuhinje sve što imaju:
“Plati struju, vodu, živi u tuđoj neuslovnoj kući, svaki dan gledam kad će struja drmnuti. Da mi nije merhameta, umrla bih.”
“Svaki dan cijene idu gore, niko ne pita ima li ko šta jesti, svi šute briga njih. Sirotinja nek krepa i dolazi dizati hranu.”
Ni bihaćki Merhamet ne može odgovoriti potrebama svojih korisnika, a cijena paketa s osnovnim životnim namirnicama se za razliku od prošle godine udvostručila. Udvostručio se i broj korisnika.
“Prije nekoliko dana podijelili smo 400 paketa koji sadrže 14 artikala. Koristimo i naše rezerve, a to je kurbansko meso, pa smo svakoj familiji podijelili po 3 kg tog mesa. Međutim, to je za jednu familiju izuzetno malo. Ljudi nemaju nikakav izvor primanja”, istakao je Fikret Draganović, predsjednik Merhameta Bihać.
Ista situacija i u ostalim humanitarnim organizacijama.
“Osjetimo po pritisku dolazaka građana u Crveni križ, a poražavajuće je što dolaze građani koji su bili dobrostojeći i živjeli normalan život”, kazao je sekretar Crvenog križa Grada Bihaća Selam Midžić.
Građani kažu, neka blaga poskupljenja možda i ne bi smetala kada bi to pratilo adekvatno povećanje penzija i plaća. Ovako, većina njih se s pravom nazivaju „čarobnjacima u preživljavanju“.
federalna.ba
