Aktuelna situacija na Bliskom istoku i nagli rast cijena nafte podsjećaju na dvije velike naftne krize iz 1973. i 1979. godine, kada su arapske zemlje smanjile isporuke, a cijene energenata snažno porasle, što je natjeralo mnoge zapadne države na mjere štednje.
Njemačka je tada, primjera radi, uvela četiri nedjelje bez automobila, piše DW.
Suočavamo se s “najvećom prijetnjom energetskoj sigurnosti u historiji čovječanstva”, izjavio je početkom sedmice Fatih Birol, direktor Međunarodne agencije za energiju. Govoreći u Nacionalnom press klubu u Australiji, istakao je da je trenutna kriza na Bliskom istoku ozbiljnija od naftnih šokova iz 1973. i 1979. zajedno.
“Tada je nedostajalo oko pet miliona barela nafte dnevno. Danas je riječ o jedanaest miliona barela dnevno, što je više nego tokom oba velika naftna šoka zajedno”, rekao je Birol.
Situaciju na tržištu plina ocijenio je jednako zabrinjavajućom, naglašavajući da se, u odnosu na period nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine, globalni manjak plina udvostručio.
Sedamdesetih godina smanjena ponuda dovela je do rasta cijena nafte, a time i ostalih roba, što je izazvalo inflaciju. Istovremeno su industrijska proizvodnja i ekonomski rast u razvijenim državama opali. Njemačka je tada zapala u stagflaciju, stanje u kojem se istovremeno javljaju stagnacija privrede i rast cijena.
Cijene danas ne rastu kao tada
Zbog aktuelnog rata s Iranom, globalna ponuda nafte smanjena je za oko osam posto usljed zatvaranja Hormuškog moreuza. “Ranije je pad globalne ponude bio oko pet posto. U tom smislu, današnji šok je izraženiji nego 1973. i 1974.”, smatra Klaus Jürgen Gern s Instituta za svjetsku ekonomiju u Kielu.
Ipak, ključna razlika je u tome što su cijene tada drastično rasle. “Od 1973. do 1974. cijena nafte učetverostručila se, a 1979. se ponovo utrostručila”, ističe Gern. Iako je embargo ukinut početkom 1974, OPEC je zadržao visoke cijene do kraja decenije, što je imalo ozbiljne posljedice po globalnu ekonomiju.
Danas je situacija drugačija. “Cijene nafte su i ranije prelazile 100 dolara, posljednji put nakon ruske invazije na Ukrajinu, ali i 2007, 2008. te nakon 2011. godine”, kaže Gern.
Dodaje da ovo nije potpuno nova situacija, za razliku od sedamdesetih kada su zemlje prvi put bile suočene s tako visokim cijenama bez jasne procjene koliko će dugo trajati.
Osim toga, trenutni rast cijena rezultat je smanjenja ponude zbog blokade Hormuškog moreuza i zatvaranja postrojenja, a ne trajnog uništenja proizvodnih kapaciteta. Zbog toga se očekuje da bi se nakon završetka sukoba stanje moglo normalizirati. Istraživači Deutsche Banke također smatraju da tržišta još ne računaju na dugotrajan naftni šok.
Oštećena energetska infrastruktura
Ipak, šteta već postoji. Više od 40 energetskih postrojenja u devet zemalja Bliskog istoka ozbiljno je oštećeno u iranskim napadima, upozorio je Birol.
Čak i ako rat uskoro završi i plovidba kroz Hormuški moreuz bude obnovljena, biće potrebno dosta vremena da se oštećena postrojenja vrate u funkciju.
“Za neka će trebati šest mjeseci, za druga znatno duže”, naveo je Birol.
Katar je saopćio da bi napadi mogli smanjiti isporuke ukapljenog prirodnog plina za 17 posto u periodu od tri do pet godina.
S druge strane, Christoph Rühl sa Univerziteta Columbia smatra da će do ozbiljne krize doći samo ako blokada potraje duže i ako bude uništen veći broj postrojenja. Dodaje da Katar učestvuje s oko 20 posto u globalnoj opskrbi plinom, pa bi eventualna šteta imala ograničen utjecaj na ukupno tržište.
Tržište danas otpornije
Današnje tržište nafte znatno je raznovrsnije nego sedamdesetih. Dok su zemlje OPEC-a tada pokrivale više od polovine svjetske proizvodnje, njihov udio danas iznosi nešto više od 36 posto. Sjedinjene Američke Države su u međuvremenu dodatno povećale proizvodnju i u posljednjih deset godina osigurale gotovo 90 posto rasta globalne ponude.
Uprkos krizama, potražnja za naftom nastavila je rasti. Dok je 1973. svijet proizvodio manje od 60 miliona barela dnevno, do 2022. ta brojka je porasla na gotovo 94 miliona.
Kako bi ublažile poremećaje, države su povećale strateške rezerve. Prema podacima Međunarodne agencije za energiju, početkom ove godine globalne zalihe dosegle su 8,2 milijarde barela, što je najviši nivo od 2021. godine.
Zahvaljujući tim rezervama, dio nedostatka već je nadoknađen, pa je manjak smanjen s 11 na osam miliona barela dnevno. Uz to, SAD je privremeno ublažio sankcije za rusku i iransku naftu koja se već nalazi na moru.
Sve zavisi od trajanja sukoba
Prema procjenama analitičara Commerzbanke, postojeće zalihe mogle bi nadoknađivati prekid isporuka kroz Hormuški moreuz oko devet mjeseci. Kina, s druge strane, ima rezerve dovoljne za približno sedam mjeseci uvoza iz regije.
Ipak, trajanje rata s Iranom ostaje nepoznanica. Iako je američki predsjednik Donald Trump govorio o “produktivnim” razgovorima, Iran je to negirao, što dodatno povećava neizvjesnost.
Ekonomisti upozoravaju da će posljedice već biti vidljive. “Inflacija će kratkoročno rasti, dok će se proizvodnja smanjivati jer će se potrošnja nafte pokušati ograničiti gdje god je moguće”, zaključuje Gern.
I dok saobraćaj u nekim zemljama i dalje teče bez većih ograničenja, druge su već uvele mjere štednje.
Pakistan je, primjera radi, pozvao građane da sportske događaje prate od kuće kako bi se smanjila potrošnja goriva, pa će Pakistanska Superliga ove godine uglavnom biti održana u virtualnom formatu, piše DW
