Kritičari u ruskom napadu na Ukrajinu vide dokaz da je politika „promjena kroz trgovinu“ bila velika zabluda. Iza te politike stoji Angela Merkel, ali u suštini i jedna cijela generacija političara
Izvor: Deutsche Welle
Piše: Christoph Hasselbach
Slike krvoprolića sa ubijenim civilima u Buči, predgrađu Kijeva. Ukrajinska vlada za to optužuje ruske vojnike. Ali ruski predsjednik Volodimir Zelenski iznosi i teške zamjerke na račun bivše njemačke kancelarke Angele Merkel. Zelenski je rekao da bivšu njemačku kancelarku poziva u Buču kako bi vidjela „kuda je odvela politika ustupaka Rusiji u posljednjih 14 godina“.
Prije 14 godina, na samitu Sjevernoatlanskog pakta u Bukureštu, prije svih Angela Merkel i tadašnji francuski predsjednik Nikola Sarkozi založili su se za to da Ukrajina ne dobije poziv za pristupanje NATO-u, kako ne bi provocirali Rusiju. Zelenski to danas naziva „pogrešnom računicom“ zbog koje Ukrajina sada proživljava „najstrašniji rat od Drugog svjetskog rata“.
Sjeverni tok 2 poslije aneksije Krima
I nakon ruske aneksije Krima 2014. njemačka vlada pod Angelom Merkel nije htjela da isporučuje oružje Ukrajini. A odmah potom je dala dozvolu za gradnju gasovoda Sjeverni tok 2. kojim se Ukrajina zaobilazi kao tranzitna zemlja za ruski gas. „Kako to Moskva da razumije nego kao prećutno odobravanje nasilne promjene granica“, kaže Hening Hof iz Njemačkog društva za spoljnu politiku.
I poljski premijer Mateuš Moravjecki direktno se obratio Angeli Merkel: „Gospođo kancelarko, vi ćutite od početka rata. A upravo je politika Njemačke u posljednjih deset, petnaest godina dovela do toga da Rusija danas ima tu snagu, koja se zasniva na monopolu prodaje sirovina“. Moravjecki je dodao da njemački kancelar Olaf Šolc blokira odlučujuće sankcije Evropske unije.
Nisu samo Angela Merkel i Olaf Šolc trenutno izloženi kritici. Ukrajinski ambasador u Berlinu je u njemačkom listu „Tagesšpigel“ optužio predsjednika Nemačke Štajnmajera koji je dugo bio ministar spoljnih poslova da je za njega „odnos prema Rusiji nešto fundamentalno, pa i sveto, svejedno šta se događalo, čak i vojna agresija tu ne igra veliku ulogu“. Još nikada u istoriji Savezne Republike Njemačke nijedan strani ambasador nije tako oštro napao njemačkog predsjednika.
Spoljna politika kao „veliko samozavaravanje”
Kritika se ne odnosi na pojedine političare već na ukupnu spoljnu, bezbijednosnu i trgovinsku politiku Njemačke u posljednjih 30 godina. „Previše dijaloga i premalo oštrine prema Kremlju“, tako je to sažeo Melnik.
Tu procjenu potvrđuje politikolog sa Univerziteta Regensburg Štefan Birling: „Sve njemačke vlade od dolaska Putina na vlast slale su signale da su njima važniji neproblematični odnosi sa Moskvom od sudbine Ukrajine. To je ohrabrilo Kremlj da napadne“.
Birling je još 24. marta u časopisu „Cicero“ ukupnu njemačku spoljnu politiku posljednjih nekoliko godina označio kao „veliko samozavaravanje“. Pod vojnim kišobranom Sjedinjenih Američkih Država se Njemačka prema njemu „odala pacifističkoj iluziji” i koncentrisala se na svoje poslove.
Naivno prema Pekingu
Birling i u politici prema Kini vidi tu šemu: „Snishodljivost zbog ekonomskih prednosti, naivne ideje da možete jednu imperiju spolja liberalizovati, a demokratski ideali i sloboda mišljenja se kompromituju da se ne bi naljutila tamošnja vlast“.
Doduše, niz evropskih zemalja i SAD su već godinama kritikovali njemačku politiku prema Rusiji i Kini. Ali Berlin je ostajao gluh na to, sve dok ruska armija nije napala Ukrajinu 24. februara.
Štajnmajer priznaje greške
Kancelar Olaf Šolc je na početku rata govorio o „smjeni epoha“. Da li je mislio i na temeljnu promjenu njemačke spoljne politike?
Novo je i da je predsjednik Njemačke Štajnmajer, poslije Melnikove kritike, priznao „pogrešne procjene“, na primer u vezi sa Sjevernim tokom 2., koji je Njemačku koštao dosta vjerodostojnosti. Kada je Putin došao na vlast, prema Štajnmajeru, nije se moglo znati kako će se razvijati. Hening Hof protivriječi, tvrdeći da se najkasnije od rata u Čečeniji 1999. mogao razaznati „zločinački, hipernacionalistički“ karakter Putinovog režima.
Političar bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU) Aleksandar Dobrint jedan je od rijetkih koji i dalje brani politiku „promjene kroz trgovinu“. Trebalo je da ona obezbijedi mir i zajedničko blagostanje, ali to je prema njemu Putin razorio: „Ali u tadašnje vrijeme te odluke nisu bile potpuno pogrešne“.
Merkel ostaje pri tome da Ukrajini nije mjesto u NATO-u
Angela Merkel se osim jedne izjave poslije ruskog napada na Ukrajinu nije javljala za riječ. Poznato je da se ona ne kaje zbog odluke iz 2008. da se blokira put Ukrajine u NATO. Ona „stoji iza svojih odluka u kontekstu samita zemalja Sjevernoatlanskog pakta u Bukureštu”, saopštila je jedna portparolka Angele Merkel.
Njena pozicija je danas i pozicija unutar zapadne vojne alijanse. Većina zemalja je sretna da nema obavezu odbrane Ukrajine, pošto niko ne želi biti uvučen u rat sa Rusijom.
I nasljednik Angele Merkel Olaf Šolc zastupa taj stav. Međutim, nešto drugo, do prije nekog vremena nezamislivo, sada je realnost. Njemačka vlada sa socijaldemokratskim kancelarom i zelenim zamjenikom kancelara velikim sredstvima naoružava Bundesver i šalje oružje u Ukrajinu kao ratno područje. To je „raskid s dugom tradicijom“, kako je Šolc priznao u srijedu (6.4.).
Bundesver je „smiješan“
Šta savjetuju spoljnopolitički eksperti njemačkoj vladi? Štefan Birling kaže da se Bundever mora dovesti u red jer sada izgleda smiješno i „kod prijatelja i kod neprijatelja“.
On dodaje da njemačka vlada mora da razvije prvo evropsku pa onda globalnu bezbjednosnu strategiju. On smatra da Njemačkoj „nedostaju političari koji se razumeju u pitanja bezbijednosti, jer tu sa nekoliko izuzetaka ni jedna partija nema nešto da ponudi“.
Hening Hof misli da se Njemačka još brže mora osloboditi zavisnosti od fosilnih energenata, a u vojnom pogledu mora postati „igrač koji u NATO-u, kao i u Evropskoj uniji, mora preuzeti ulogu u skladu sa svojom ekonomskom snagom“. Naposljetku, on očekuje „evropeizaciju politike prema Rusiji i Kini“.
Još uvijek se traži njemačko posredovanje
Uprkos oštroj kritici ne može se reći da njemačko posredovanje sada nije traženo. Ukrajinski ambasador Melnik doduše zahtijeva oružje od Njemačke, ali i poziva kancelara Olafa Šolca da aktivnije posreduje između Rusije i Ukrajine: „Upravo sada nam je potrebno lično liderstvo kancelara Šolca“ za pregovore sa Putinom, rekao je Melnik za Rojters. „To bi bio test za novu njemačku spoljnu politiku“, dodao je on.
Melnik se izjasnio za ponovni sastanak takozvane „normadijske četvorke“ – Njemačke, Francuske, Rusije i Ukrajine, koji je svojevremeno u dobroj mjeri inicirala Angela Merkel: „Pozivamo kancelara Šolca da u Berlinu što prije sazove sastanak normadijske četvorke”. Međutim, Melnik misli da bi format razgovora trebalo proširiti učešćem Amerikanaca, što bi moglo da se protumači kao izvjesno nepovjerenje prema Berlinu: „Jasno je, da su nam u timu potrebni i Amerikanci, kako bismo govorili jednim glasom i pregovarali s Putinom sa pozicije snage.”
