U Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju je izrečena presuda Žalbenog vijeća u postupku protiv Zdravka Tolimira. Sudija Theodore Meron je naglasio da je Tolimir uložio žalbu od 25 stavki na prvobitnu presudu.
Tolimir je također tražio revidiranje presude kao i smanjenje kazne.
Žalbeno Vijeće je odbilo većinu Tolimirovih osnova, a njegove argumente o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju smatra neosnovanim.
“Ništa u statutu ne sprečava da razmatra povrede koje su žrtve pretrpile prije smrti kao zasebno djelo “Actus reus”.
“Uzevši u obzir zaključke Pretresnog vijeća o bolnom procesu odvajanja žena od muških članova porodice, o strahu i neizvjesnoti u pogledu njihove sudbine i o užasnim uslovima njihovog putovanja na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, Žalbeno Vijeće je uvjereno da je Pretresno Vijeće dovoljno obrazložilo svoj zaključak da su patnjama osobama koje su premještene iz Srebrenice učinjen genocid”, kazao je sudija Theodore Meron.
Žalbeno Vijeće podsjeća da pod Ženevskom konvencijom teška duševna povreda proizilazi samo iz djela koja imaju teške posljedice koje onemogućuju vođenje normalnog života i prijete uništenjem.
“Žalbeno Vijeće usvaja desetu žalbenu osnovu djelomično i ukida presudu za genocid nad stanovništvom istočne Bosne u mjeri u kojoj je ova osuda utemeljena na operacijama bosanskih Srba u Žepi”, kazao je sudija Meron.
Namjerno nametanje uvjeta života koji su sračunati da dovedu do uništenja jedne grupe, putem kojih počinitelj želi da u konačnici nastupi smrt. Te metode su uskraćivanje hrane, vode, njege i iscrpljenost kao rezultat prekomjernog rada ili fizičkog iscrpljivanja.
“Žalbeno vijeće se nije uvjerilo da su prisilne operacije premještanja u Srebrenici provedene pod okolnostima sračunatim da bi rezultirali potpunim ili djelimičnim fizičkim uništenjem određene grupe”, kazao je sudija.
Također, prihvaćena je Tolimirova dvanaesta žalbena osnova o postojanju genocidnih namjera.
Dvadeseta žalbena osnova Tolimira je također prihvaćena, a ostale su odbijene.
Nakon čitanja odluka Žalbenog vijeća i revidiranja Pretresnog vijeća, sudija Theodore Meron je izrekao konačnu presudu koja glasi:
“Žalbeno Vijeće ima u vidu da je poništilo neke od osuđujućih presuda Tolimiru, ali također ima u vidu da ostale presude koje se odnose na genocid posebno one koje su odnose na ubijanje muškaraca i bosanskih muslimana. U svjetlu osuđujućih presuda za genocid, Žalbeno vijeće smatra da odgovornost Tolimira ne zaslužuje preinačenje kazne”.
“Iz navedenih razloga, Žalbeno vijeće na osnovu 25 Statuta i pravilnika 117 imajući u vidu postupke, djelimično prihvata šestu žalbenu osnovu i ukida presudu za istrebljivanje kao ratnom zločinu u onoj mjeri kao što je navedeno u optužnici. Djelimično prihvata i ukida osudu za genocid putem duševnih povreda po članu 42B statuta.
Vijeće odbija preostale žalbe Tolimira i potvrđuje kaznu doživotnog zatvora u kojoj prema pravilu 101 treba uračunati vrijeme koje je već proveo u pritvoru”.
Podsjećamo, Zdravko Tolimir, bivši pomoćnik komandanta za obavještajno-bezbjednosne poslove Glavnog štaba vojske bosanskih Srba (VRS), osuđen je na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene 1995. godine nakon pada enklava Srebrenica i Žepa, u Bosni i Hercegovini.
Pretresno vijeće je u decembru 2012. godine većinom glasova Tolimira proglasilo krivim za genocid, udruživanje radi vršenja genocida, ubistvo kao kršenje zakona ili običaja ratovanja, kao i za istrebljivanje, progon i nečovječna djela putem prisilnog premještanja.
Vijeće je također utvrdilo, uz suprotno mišljenje sudije Nyambe, da su ti zločini počinjeni kroz Tolimirovo učešće u dva udružena zločinačka poduhvata.
