Nakon što je Armin Berberović u petak na pješačkom prelazu u centru Sarajeva udario tri djevojke od kojih je jedna, Azra Spahić, podlegla povredama na mjestu nesreće, sve češće se vode rasprave o sigurnosti u saobraćaju u Kantonu Sarajevo.
Dva dana nakon nesreće održana je sjednica Vlade Kantona Sarajevo koja je najavila niz mjera među kojima je i dodatno ograničavanje maksimalne brzine kretanja vozila u naseljenim mjestima. Ova mjera je izazvala mnogo kritika, a član Evropske akademije nauka i umjetnosti Nedžad Korajlić rekao je za BUKU da je mjera smanjenja brzine populistička te predstavio šest mjera za smanjenje broja saobraćajnih nesreća sa smrtnim ishodom.
S druge strane stalni sudski vještak saobraćajne struke Mirzet Sarajlić za BUKU kaže kako je smanjenje dozvoljene brzine dobra mjera jer je nemoguće voziti brzo i očekivati sigurnost.
„Suština je da je nemoguće poboljšati saobraćajnu sigurnost na mjestima gdje imamo toliku interakciju pješaka, romobila, bicikala, javnog prevoza, a u istom da brzo vozimo, mislim to je nespojivo. Brza vožnja i saobraćajna sigurnost su nespojive. Ovo što građani hoće da voze brzo, a da im bude saobraćaj siguran, to je nemoguće i mislim da je to jasno svima. Uglavnom, kad je u pitanju evropska praksa bezbjednost saobraćaja u gradu onda možemo reći da se mi možemo ugledati na neke standarde gdje su u užim gradskim jezgrima, ne kompletnom brzinom grada, nego u užim gradskim jezgrima, znatno smanjene brzine što iz saobraćajne bezbjednosti broj jedan, broj dva da se demotiviše korištenje automobila, što je jedna od mjera Evropske komisije za poboljšanje saobraćajne sigurnosti. Da se smanji korištenje osobnih automobila, a da se što više koristi javni prevoz, bicikla, romobili, pješačenje i ostali vidovi saobraćaja koji su, u suštini, sigurniji”, pojašnjava Sarajlić za BUKU.
Za 10 godina u KS na pješakim prelazima povrijeđeno skoro 400 osoba
Statistika policijskih agencija govori kako pješaci nisu sigurni u Sarajevu jer je od 2013. do 2022. na pješačkim prelazima u Kantonu Sarajevo povrijeđeno na stotine pješaka.
“U periodu 2013 – 2022. godina, 4 osobe su smrtno stradale, 23 osobe su zadobile teške tjelesne povrede, 373 osobe su zadobile lakše povrede – u saobraćajnim nesrećama na pješačkim prelazima na području Kantona Sarajevo”, rekli su iz Ureda policijskog komesara KS na upit novinara BUKE.
Iako u prosjeku svake dvije i po godine u Sarajevu na pješakom prelazu pogine pješak, hiljade vozača ne osvijesti se da prekoračenjem brzine mogu ugroziti tuđe živote odnosno da desnom nogom, dodajući gas, mogu ubiti pješake.
“U periodu 01.01-30.04.2023. godine izdato je 18.753 prekršajnih naloga zbog prekoračenja dozvoljene brzine kretanja na području KS. U ovoj godini, u prosjeku 150 prekršajnih naloga se u toku jednog dana izda vozačima zbog prekoračenja dozvoljene berzine”, poražavajući su podaci dostavljeni na upit BUKE.
Novčane kazne bez efekta
Iako su Članom103. Zakona o prekršajima FBiH propisane brojne posljedice upisa u Registar novčanih kazni, to očigledno nema efekta na vozače jer mnogi vozači imaju hiljade maraka neplaćenih kazni.
Zakonom je propisano da dok se ne plate sve novčane kazne i troškovi evidentirani u registru novčanih kazni, kažnjeniku se neće dozvoliti:
· registracija ili produženje važnosti registracije motornog vozila;
· izdavanje ili produženje važnosti vozačke dozvole;
· učestvovanje na javnom tenderu;
· registracija pravnog lica, promjena registracije pravnog lica ili registracije samostalne poslovne djelatnosti – obrta ili
· promjena vlasništva motornog vozila
“Također, obavještavamo Vas da nadležni organ MUP-a Kantona Sarajevo, Jedinica za saobraćaj, Sektora uniformisane policije, postupa u skladu sa članom 105. Zakona o prekršajima FBiH, te Općinskom Sudu u Sarajevu podnosi prijedlog za određivanje mjera lišenja slobode protiv kažnjenog lica u kojem navodi da kažnjeni nije izvršio uplatu novčane kazne po pravosnažnosti prekršajnog naloga”, kažu iz Ureda policijskog komesara Kantona Sarajevo.
Sve ovo nedovoljno je za odgovornije postupanje vozača i povećanje sigurnosti saobraćaja. Sarajlić kaže da se sigurnost u gradskim zonama povećava izgradnjom biciklističkih staza i unaprijeđenjem javnog prevoza, dok se u vangradskim zonama sigurnost saobraćaja povećava izgradnjom brzih cesta i autocesta.
“Možemo uzeti primjer na relaciji M17 Zenica-Sarajevo koji je godišnje Bosni i Hercegovini prije izgradnje autoceste odnosio između 12 i 16 života, a danas u šest godina imamo jednog poginulog, ali opet imamo tu stavljene radare na najsigurnijim saobraćajnicama pa bi trebalo malo voditi računa o tome. U suštini rješenje je u gradu smanjenje brzine kretanja, to su kratkoročne mjere, dugoročno što više favoriziranje javnog prevoza, bicikala, pješačenja i ostalog, dok vangradska područja – izgradnja autocesta i brzih cesta”, kaže Sarajlić.
Stotine vozača bez vozačke dozvole na ulicama Sarajeva
Neodgovornost vozača ogleda se i u činjenici da je za prva četiri mjeseca tekuće godine na području Kantona Sarajevo u vožnji bez položenog vozačkog ispita uhvaćeno čak 816 osoba. Propisana kazna za vožnju bez položenog vozačkog ispita se kreće od 400 KM do 1000KM, ali očigledno da to nije dobar mehanizam odvraćanja. Sarajlić kaže da je rješenje identifikacija takvih osoba, ali i osoba koje voze daleko iznad maksimalno dozvoljene brzine. Preporučuje da kao jedna od osnovnih mjera bude uticaj na svijest vozača.
“Vidite da u posljednje vrijeme mi nemamo neke svijesti ovih generacija, to su osobe koje nemaju ni svijesti ni savjesti. Voziti bez vozačke dozvole, to je za mene nevjerovatno. To pitanje koje ste postavili je pitanje za psihologe i pedagoge, nije za inženjere saobraćaja, znači to se treba sprječavati u ranim godinama života osobe, ne možemo mi to nikako spriječiti sad jer kako ćete spriječiti neku osobu da vozi bez vozačke dozvole, jer represivni aparat nije rješenje”, dodaje Sarajlić.
Bh. društvu nedostaje svijesti i kolektivne odgovornosti
Psiholozi kažu nedostatak svijesti je društveni problem. Psiholog Elvedin Kahrović u Njemačkoj radi sa počiniocima krivičnih djela u (od najlakših krivičnih djela u saobraćaju do onih sa smrtnim ishodima). Za BUKU govoreći iz iskustva kaže, i praveći paralelu bosanskohercegovačkog sistema sa njemačkim, da u BiH nedostaje mnogo toga.
“Mi kao društvo nemamo kolektivnu odgovornost i svijest. U Njemačkoj slučajni prolaznik će policiji prijaviti ako primijeti pijanog vozača za volanom dok će slučajni prolaznik u BIH samo okrenuti glavu. U Njemačkoj policija nema dvostrukih aršina kada je sprovođenje zakona upitanju. Nakon što policija obavi svoj dio posla često se vozačka zna oduzeti i počinilac prekršaja/krivičnog djela ide na psihološka ispitivanja i proces obuke i na psihologu je da odredi da li vratiti vozačku nazad ili ne. U BiH je rupa u sistemu što nakon sto se evidentira prekršaj u zakonu nije obavezno da psiholozi rade na psihološkoj procjeni, psiho-edukaciji, rehabilitaciji. Samo novčana kazna bez obzira koliko visoka bila nije dovoljna za pozitivne promjene”, smatra Kahrović.
Slučaj Azre Spahić samo je jedan u nizu koji dokazuje kako pješaci ni na pješačkim prelazima nisu sigurni. Divljanje, bahatost, kršenje zakona od strane neodgovornih često prolazi sa minimalnim ili neadekvatnim sankcijama, a vlast je do sada pokazala kako reaguje ishitreno sa kratkoročnim mjerama ne sa ciljem povećanja sigurnosti već sa ciljem smirivanja javnosti.
