Uprkos činjenici da se na listi priznatih prirodnih mineralnih i izvorskih voda na bh. tržištu nalazi čak 35 voda iz različitih dijelova države, kao i deset stonih voda, u prvih deset mjeseci ove godine za uvoz vode potrošili smo oko 29,3 miliona KM.
Mala zemlja
Ako tome dodamo 192,7 miliona KM, koliko smo izdvojili za vode sa šećerom i drugim sredstvima za zaslađivanje ili aromatizaciju, bezalkoholno pivo, sokove i druga bezalkoholna pića, podaci UIOBiH pokazuju da smo za vodu i pića čiji je voda osnovni sastojak izdvojili zabrinjavajućih 222.107.753 KM.
– Iz našeg ugla, to se može smatrati katastrofom. Znamo da imamo izvorišta napretek, značajne komparativne prednosti u smislu kvaliteta vode, tako da su ovakvi podaci veoma zabrinjavajući – kaže za “Avaz” ekonomski stručnjak, univerzitetski profesor Željko Rička.
Jedni drugima
Međutim, dodaje, ne smijemo zaboraviti da je BiH mala zemlja u odnosu na države iz kojih uvozimo vodu, pa domaća proizvodnja ne može parirati stranoj.
– Pogotovo što mi nikada nismo shvatili, a što ćemo, nadam se, naučiti ako uđemo u EU, da ne trebamo pošto-poto jedni drugima biti konkurencija.
Imamo desetine domaćih proizvođača voda, a malo tržište u BiH, pa se s kapacitetima koje imaju moraju nositi s konkurencijom iz uvoza. Ne možemo konkurisati ni vani, jer nijedno tržište ne ugovara poslove na godinu, već na pet ili deset godina – kaže profesor Rička.
Velika Evropa
– Znam šta je najpametniji potez. Neću ulaziti u političke stvari, ali ovom malom prostoru potrebni su velika Evropa i tržište od 500 miliona ljudi. Da imamo mogućnost da izađemo odavde, bez dodatnih nameta, pa da se borimo da se naš kvalitet tamo prepozna i tako ojačamo vlastitu proizvodnju koja će biti konkurentna u širim okvirima – ističe profesor Željko Rička.
