“Molim vas da mi nađete zamjenu… Molim vas, imam djecu… Molim vas, jer sam žena u Tripoliju… Molim vas, časno sam radila deset godina… Unaprijed se zahvaljujem, S. Stanković..“
Ovim riječima se iz Libije Ministarstvu vanjskih poslova Srbije godinama obraćala Slađana Stanković, službenica srbijanske ambasade u Tripoliju, koja je naposljetku ubijena 19. februara nakon što je provela više od 100 dana u rukama otmičara.
Pisala je posljednjih nekoliko godina. Prvi put je to učinila 2012. godine, a onda intenzivnije tokom 2014. i 2015. godine. Razlozi u molbama na koje nije dobijala odgovore niti rješenja, godinama su se umnožavali. Oteta je u novembru prošle godine, poginula je u februaru ove godine, sahranjena je prije tri dana.
Maja 2014. Slađana moli nadležne u Ministarstvu vanjskih poslova da što skorije, u julu ili avgustu, pronađu zamjenu za nju kako bi mogla da se vrati kući. U svakoj molbi se ponavlja ista rečenica – moje razloge ne navodim prvi put.
Slađana je u svakom pismu prvo pominjala svoju porodicu.
“Od 2011. sam sama jer mi je porodica sa drugim građanima evakuisana. To mi stvara velike probleme jer mi djeca imaju 10 i 14 godina… Nisam u mogućnosti zbog škole i bezbjednosti da ih dovedem ovde… Tri godine odvojenosti od maloljetne ženske djece je previše i u ovom trenutku njima je majka potrebna”, molila je Slađana.
Iste godine piše da se u Tripoliju vrlo često događaju bezbjednosni incidenti, a ona je žena.
“Svoje obaveze prema ambasadi i državi sam časno i pošteno ispunjavala, ali moja obaveza je i da ih ispunim prema porodici… Sve ovo su dovoljni argumenti za moju molbu da me neko zamijeni poslije skoro devet godina rada i preko tri godine odvojenosti od djece “, piše Slađana 2014. godine.
Tragično nastradala majka maloljetne djece pisala je kao argument da joj se izađe u susret i činjenicu da je dobijala za svoj rad najviše ocjene i pohvale iz Ministarstva vanjskihz poslova. O svojim kolegama mislila je pohvalno. Imala je “sreću da radi u kolektivu koji je jedinstven u suočavanju sa problemima i sa velikim bezbjednosnim iskušenjima, što je nešto najvrijednije što će mi ostati u pamćenju s ove službe u Tripoliju”.
Slađana je vjerovala da su maloljetna djeca i njen pošten dotadašnji rad dovoljni da joj se izađe u susret.
Slađana Stanković, vezista srbijanske Ambasade u Libiji, tri godine je slala pisma da joj se omogući zamjena. A primjera radi, po izbijanju sukoba u Ukrajini osoblje tamošnje ambasade koje je tražilo da napusti zemlju u sukobu, kako “Blic” saznaje, zamijenjeno je bukvalno u roku od nekoliko dana.
Ubijeni nakon 4 mjeseca zatočeništva
Slađana Stanković je oteta sa kolegom Jovicom Stepićem 8. novembra 2015. godine. Izgubili su živote poslije skoro četiri puna mjeseca u zatočeništvu. Srbijanska vlada tvrdi da su poginuli u američkom bombardovanju kampa ISIL-a u Sabrati, 60 kilometara zapadno od Tripolija.
Pentagon navodi da američki avioni nisu bombardovali lokaciju koju su srbijanske vlasti dostavile SAD kao mjesto na kojem otmičari drže službenike Ambasade.
