Zastupnici Europskog parlamenta usvojili su Rezoluciju o Srebrenici uz dva usvojena usmena amandmana, kojim se izražava žaljenje zbog neusvajanja Rezolucije od strane Vijeća sigurnosti UN-a jučer, ali i pozdravlja odluka Vijeća ministara BiH da jednoglasno 11. srpnja proglasi Danom žalosti.
U debati prije glasanja u Europskom parlamentu o Rezoluciji o Srebrenici prvo je pročitana izjava Evropske komisije kojom se osuđuje genocid počinjen u Srebrenici prije 20 godina, koji je ostavio duboke rane kako u BiH, tako i u čitavoj Evropi. U izjavi Europske komisije osuđuje se neusvajanje rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim nacijama, prenosi Radio Slobodna Evropa.
I poslanici Europskog parlamenta su u debati osudili neusvajanje rezolucije o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a i ruski veto i naglasili da je sada još značajnije donijeti sličnu rezoluciju u EP. Poslanica zelenih i potpredsjednica EP Ulrike Lunaček izjavila je da će u subotu predstavljati ovu europsku instituciju u Srebrenici i izrazila saučešće žrtvama. “Moramo se sjećati genocida. Moramo se sjećati i silovanih žena u Srebrenici o kojima niko ne govori”, izjavila je Lunaček.
Edvard Kukan izrazio je duboko saučešće porodicama žrtava i dodao da se genocid u Srebrenici nikada ne smije zaboraviti. Slovenačka poslanica Tanja Fajon je rekla da je važno da ovaj parlament oda počast žrtvama. “Žao mi je što je Rusija stavila veto na rezoluciju u UN i zato je još važnije što će Rezoluciju o genocidu u Srebrenici donijeti ovaj parlament”, istakla je Fajon.
Ivan Jakovčić iz Hrvatske je, takođe, izražio žaljenje što UN nije “imao hrabrosti da donese rezoluciju o Srebrenici, tim je značanije što će je Evropski parlament donijeti.”
Rezolucijom se utvrđuje sljedeće:
Europski parlament,
– uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2005.(1) i Rezoluciju od 15. siječnja 2009.(2) o Srebrenici,
– uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica s jedne strane i Bosne i Hercegovine (BiH) s druge strane koji je potpisan u Luxembourgu 16. lipnja 2008. i koji je stupio na snagu 1. lipnja 2015.,
– uzimajući u obzir odredbe Opće deklaracije o ljudskim pravima, Europske konvencije o ljudskim pravima i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima kojima se priznaju prava svih ljudi na život, slobodu, osobnu sigurnost te slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti,
– uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,
A. budući da je prije 20 godina, u srpnju 1995., bosanski grad Srebrenica, koji je Vijeće sigurnosti UN-a u svojoj Rezoluciji od 16. travnja 1993. proglasilo zaštićenom zonom, pao u ruke srbijanske paravojne jedinice pod vodstvom generala Ratka Mladića te pod zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića;
B. budući da su snage bosanskih Srba pod zapovjedništvom generala Mladića i paravojne jedinice, uključujući neregularne srbijanske policijske jedinice koje su ušle u bosanski teritorij iz Srbije, tijekom nekoliko dana pokolja nakon pada Srebrenice ubile više od 8 000 muslimanskih muškaraca i dječaka koji su potražili zaštitu u tom području pod zaštitom snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR); budući da je gotovo 30 000 žena, djece i starijih osoba prisilno protjerano, zbog čega je taj događaj najveći ratni zločin koji se od kraja Drugog svjetskog rata dogodio u Europi;
C. budući da tijela gotovo 1 200 muškaraca i dječaka iz Srebrenice nisu još locirana i identificirana unatoč naporima da se otkriju i ekshumiraju masovne grobnice i pojedini grobovi;
D. budući da su tragični događaji u Srebrenici preživjele ostavili s dubokim emocionalnim ožiljcima te stvorili trajne prepreke za političko pomirenje među etničkim skupinama u Bosni i Hercegovini (BiH);
E. budući da su i Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud prepoznali pokolj u Srebrenici kao genocid;
F. budući da je cilj Europske unije promicati mir i budući da se pomirenje nalazi u samom središtu procesa europske integracije;
1. obilježava sjećanje na sve žrtve genocida i odaje im počast te izražava duboku sućut i solidarnost s obiteljima žrtava, od kojih mnogi žive bez konačnog saznanja o sudbini svojih najbližih;
2. snažno osuđuje genocid u Srebrenici; odlučno izjavljuje da se takvi strašni zločini ne smiju više nikada ponoviti i navodi da će učiniti sve u svojoj moći da spriječi počinjenje takvih djela; protivi se svim oblicima negiranja i relativizacije tog genocida;
3. stoga naglašava da bi sprečavanje i učinkovito kažnjavanje genocida i zločina protiv čovječnosti trebali ostati jedan od glavnih prioriteta Europske unije i međunarodne zajednice;
4. naglašava neizmjernu važnost pomirenja za budućnost regije; naglašava važnost posla koji je u tom smislu odradio Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju; ponavlja da je na nacionalnoj razini potrebno posvetiti veću pozornost suđenjima za ratne zločine;
5. poziva sve građane BiH da 20. obljetnicu masakra u Srebrenici iskoriste kao priliku za jačanje pomirenja i suradnje, ključnih uvjeta za napredak svih zemalja regije na njihovu europskom putu;
6: potiče vlasti BiH da preuzmu vodstvo u odavanju počasti žrtvama te da pomognu društvu u priznavanju strašnih zločina počinjenih u Srebrenici i njezinoj okolici te njihovom prihvaćanju;
7. ističe važnost objektivnog medijskog praćenja i obrazovnih programa o Srebrenici diljem BiH utemeljenih na činjenicama, kako bi se suočili s prošlošću i nadilazili napetosti;
8. smatra da su regionalna suradnja i proces europske integracije najbolji način za prevladavanje mržnje i podjela; ponavlja predanost EU-a europskoj perspektivi Bosne i Hercegovine i svih država na zapadnom Balkanu;
9. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, vladi i parlamentu Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta, vladama i parlamentima zemalja zapadnog Balkana.
