Edina i Admir Hodžić, bračni par porijeklom iz Srebrenice, nakon 14 godina braka, pet pokušaja vantjelesne oplodnje i potrošenih 25.000 eura, prošle godine postali su roditelji triju djevojčica – Asje, Ajle i Ajre.
„Vjenčali smo se 2002. godine, isprva nismo razmišljali o djeci, suprug je bio na školovanju u Turskoj, nakon što se vratio odlučili smo se na roditeljstvo. Ubrzo smo uvidjeli da ne ostajem trudna, pa smo 2006. godine otišli na pregled i suočili se sa bolnom činjenicom da nikad nećemo postati roditelji ukoliko ne uradimo postupak vantjelesne oplodnje“, priča Edina.
Iste godine uradili su prvu vantjelesnu oplodnju, ali bezuspješno. Narednih nekoliko godina isti postupak su ponovili još tri puta. Pored emocionalnih poteškoća, sa kojima su se nosili u tom periodu, problem su im pravile i finansije.
„U nedostatku novca pravili smo pauze u pokušajima, jer država ne pomaže parovima koji se bore sa ovim problemom. Iscrpljeni emotivno i finansijski gotovo smo odustali. 2014. godine ponovo smo se zadužili kreditno, pomogla nam je rodbina i nekim čudom smo i peti put skupili pet hiljada eura, koliko je potrebno za jedan pokušaj“, prisjeća se Edina.
Nekoliko dana nakon petog postupka nalazi krvi pokazali su visok nivo hormona trudnoće.
„Našoj sreći nije bilo kraja. Od silnog uzbuđenja nisam vjerovala da smo uspjeli. Još jedno iznenađenje nas je čekalo sedam dana kasnije na ultrazvuku, kada je doktor počeo da broji: Jedna, dvije, tri bebe“, godinama smo se nadali jednoj, a onda dobili tri“, priča i danas uzbuđeno Edina.
Prevelika uloga politike
Po nekim procjenama i statistikama u BiH postoji skoro 90.000 bračnih parova koji imaju problem sa začećem.
„Mi obavljamo za sada oko 350 do 400 postupaka u toku jedne godine. Broj ljudi koji nas posjeti sa ovim problemom je mnogo veći, ali svi ne ulaze u procese liječenja odmah iz raznih razloga. Mislimo da je najčešći razlog materijalne prirode što je vrlo razumljivo. No mi nismo do sada nikoga vratili iz tog razloga. Uspijevamo zajedno sa našim pacijentima uvijek pronaći neko rješenje i za problem plaćanja troškova. Zbog važnosti faktora vremena novac ne smije biti prepreka. Vrijeme se ne može nadoknaditi i ključno je u ovim postupcima, dok je sa novcem drugi slučaj“, kazali su nam na sarajevskoj klinici New life.
U BiH nema zakona o medicinski pomognutoj oplodnji. Praksa većine zemalja u EU je takva da država plaća pokušaje medicinski pomognute oplodnje ženama sa i bez partnera, a pojedine zemlje to omogućavaju i istospolnim zajednicama. Hrvatska i Srbija finansiraju tri pokušaja, Slovenija šest, a većina zemalja u svijetu do tri pokušaja.
„Žalosno je da se ne poštuju preporuke Evropske unije o nužnosti donošenja ovakvog Zakona u BiH. Prevelika je uloga politike u oblasti u kojoj za politiku nema mjesta. Naime, niti jedan Zakon u svijetu ne izaziva vise pažnje, a da se odnosi na manji procenat populacije. Zakon je nužno što prije definirati na nivou BiH (okvirno), a tehničke i detaljnije norme donosit će svako nadležo ministarstvo zdravstva – na nivou entiteta i Distrikta Brčko, sukladno svojim interesima i finansijskim mogućnostima“, kaže dr. Ermin Čehić, stručnjak za humanu reprodukciju, genetičar i načelnik Centra za humanu reprodukciju u Zenici.
Doktor Čehić je učestvovao u izradi Nacrta zakona o biomedicinski potpomognutoj oplodnji na nivou Federacije BiH još 2014. godine. Zakon nije imao dovoljnu podršku zastupnika u Parlamentu Federacije BiH. O sudbini parova kojima je potrebna medicinski potpomognuta oplodnja odlučilo je osam delagata koji su bili protiv i 16 suzdržanih.
Zakon iz 1979. godine
„Nažalost, taj zakon nije usvojen, tako da je sada to područje neregulirano. Dakle postupak vantjelesne oplodnje nije zabranjeno raditi, ali on nije pod kontrolom. Naime, Centar za humanu reprodukciju u Zenici provodi sve danas u svijetu poznate tehnologije i tehnike medicinski pomognute oplodnje, ali za neke specifične slučajeve obvezano se obraćamo Etičkom vijeću naše ustanove (JU Kantonalna bolnica Zenica) jer je to jedini način da zaštitimo sebe i pacijente od eventualnih posljedica“, kaže Čehić.
Danas još uvijek važi zakon iz 1979. godine, iz prijašnje Socijalističke Republike BiH, kada 90 posto sadašnjih postupaka medicinski potpomognute oplodnje nije niti postojalo.
„To unosi dosta konfuzije i omogućava razne malverzacije kakvih je bilo u nizu privatnih ustanova u zadnjih nekoliko godina“, kaže Čehić i naglašava da je tim stručnjaka želio napraviti zakon prilagođen novim, svjetskim normama.
Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH nedavno je ponovo uputila u parlamentarnu proceduru Prijedlog okvirnog zakona o liječenju neplodnosti biomedicinski potpomognutom oplodnjom.
Novi zakon na državnom nivou mogao bi pomoći stotinama parova koji ne mogu imati djecu. Jer oni sada brinu da li će i koliko puta imati priliku da pokušaju postati roditelji medicinski potpomognutom oplodnjom jer to zavisi od količine novca kojom raspolažu.
Bračni par Hodžić kreditno je zadužen 25.000 eura, kažu roditeljstvo nema cijenu i ponovili bi sve makar se borili sa kreditom.
Jedinstveni zakon bi pomogao da roditeljstvo u ovim slučajevima ne bude privilegija bogatih.
Cijena vantjelesne oplodnje
Cijena prvog pokušaja vantjelesne oplodnje na klinici New life u Sarajevu košta oko 3.000 eura. Svaki naredni pokušaj je jeftiniji. Najveći je broj slučajeva gdje se prilikom prvog pokušaja uspije doći do željenog rezultata.
Na klinici postoji stalna stopa uspješnosti i trenutno je oko 60 posto uspješnih postupaka u ukupnom broju obavljenih od početka rada 2012. godine. Na klinci su obezbjedili kredite kao vrstu podrške korisnicima njihovih usluga. Imaju sporazum sa dvije komercijalne banke koje finansiraju medicinske usluge.
