Piše: Vedrana Rudan
Danima od prijatelja dobivam mail koji je “važan” i koga moram “slati dalje”. Dogodilo se nešto strašno, misle svi koji mi pišu. Monsanto, zloglasna američka tvrtka koja je ujedno i jedan od najvećih svjetskih proizvođača GMO proizvoda donirala je 445 tisuća eura vrijedno sjeme kukuruza poljoprivrednicima u Hrvatskoj, Srbiji i BiH da bi im pomogla zasijati njive uništene poplavama.
Taj Monsanto poznat je i po tome što je proizvodio otrov kojim su Ameri zasipali Vijetnam ubijajući njime biljke, Vijetnamce, životinje i svoje vojnike. Ja ovu informaciju moram slati dalje zato jer je GMO hrana otrov koji izaziva alergije, neplodnost, pobačaje i rađanje djece sa deformacijama.
Evo, prijatelji moji, ja poslala. Čemu? Koga će to GMO deformirati na ovim prostorima? Ljude koje su Ameri pobili bombama sa osiromašenim uranom? Njihovu djecu? Unuke? Čitava bivša Jugoslavija je zemlja u kojoj žive deformirani. Može li jedan mail, može li milijun mailova išta promijeniti na ovim nekad našim prostorima? Nema šanse dok netko ne saspe trilijun tona otrova na Ameriku. Do tada…
Kad sam ja bila mlada Ameri su bili Ameri ali svijet je bio bolje mjesto. Mi smo protestirali protiv rata u Vijetnamu, mnogi su Amerikanci bježali u Kanadu da ne bi u Vijetnamu morali trovati prirodu i ubijati nevine. Danas smo oguglali jer znamo da prosvjedi ne pomažu. Amerika je najveće zlo u ljudskoj povijesti. Ima oružje, njene korporacije lovu, njeni vladari osjećaj da su nepobjedivi i besmrtni.
Mi, obični ljudi, nekad Jugoslaveni, gledamo vatromet zla i nasilja sretni što je cirkus izašao iz našeg grada pa sad divlja negdje drugdje. Trenutno Židovi sa vrha brda ušuškani na kauču gledaju kako u plamenu vrište palestinska djeca. One koje ne zapale bombom pale ručno. Da se Hitler iz groba digne rekao bi, pretjerali ste, dečki. Građane Hrvatske to uznemirava jednako koliko sijanje GM0 sjemena, crkavanje naših vojnika u Afganistanu, ubijanje sirijske djece našim oružjem, raspad našeg zdravstva, školstva, privrede, poljoprivrede. Ukratko, jebe nam se na sve teme.
Doduše, što bismo mogli učiniti da nam se ne jebe na sve teme? Reći NATO-u odlučno NE? Hrvatska ima šanse za pobjedu u ratu sa Amerikom koliko su je imali Židovi ratujući sa Hitlerom u njegovim plinskim komorama. Koliku imaju Palestinci u Gazi. Iračani u Iraku. Koliku je imao Gadafi prije nego su ga raščerečili širitelji demokracije.
Kako živjeti u ovakvome svijetu i ne si sprašiti metak u glavu? Srećom, Putin se baš ne da zajebavati. Kinezi nisu Hrvatska. Kad se udruže, kad popizde, na ovome će se svijetu lakše disati. Do tada, šaljimo jedni drugima “važne” mailove i prisjećajmo se, mi stariji, dobrih starih vremena kad su Ameri na daleke zemlje bacali pakete sa žutim sirom i tvrdom marmeladom.
Ja nisam depresivna. Jednoga će dana moj praunuk ušuškan na kauču gledati Ameriku u plamenu. Iz groba ću mu poručivati, ne osjećaj se krivim, tražili su, dobili su. Zločesta sam? Gorjet će i dječica? Pa? Dječica danas gore u Gazi a svijet boli kurac.
