Dok papa Franjo zbog upale pluća otkazuje broje obaveze, između ostalog i važan put u Dubai ovoga vikenda, vatikanski analitičari i konzervativci osjećaju da Franjo sve više svoje energije usmjerava na “poravnavanje računa” u Crkvi. Najsvježiji slučaj je ukidanje raznih privilegija jednom od Franjinih najistaknutijih kritičara, kardinalu Raymondu Burkeu, piše Telegram.
Njemu je, među ostalim, smetalo papino pružanje ruke LGBTQ+ katolicima, kao i njegov reformski projekt kojim bi Crkva postala osjetljivija na potrebe običnih vjernika. Podsjetimo, Franjo je nedavno sugerirao da bi moglo biti načina da se blagoslove istospolne zajednice, odgovarajući petorici konzervativnih kardinala.
Od početka pontifikata papa Franjo ponavlja da je Crkva dio povijesti, ali ne i njezina utvrda te da se valja otvoriti i biti među ljudima kako bi razmišljala i odgovorila na njihove izazove.
Da se papa Franjo “oduvijek ovako ponašao”, rekao je za časopis L’Espresso dubinski poznavatelj Vatikana Sandro Magister. Istaknuo je slučajeve biskupa od kojih se Franjo distancirao zbog, primjerice, otkrivanja privatnih razgovora, bili oni uistinu krivi za to ili ne.
No, papin “aktivizam” zamah je dobio nakon smrti njegova prethodnika Benedikta XVI u decembru prošle godine, smatra Magister.
Dok se konzervativci već dugo žale da se – u javnosti ljubazan – Franjo zapravo ponaša kao nemilosrdni autokrat, pristalice pape, koji će sljedećeg mjeseca napuniti 87 godina, kažu da je pokazao strpljenje daleko veće od svojih konzervativnih prethodnika.
Međutim, papino strpljenje, kažu njemu bliski ljudi, ima granice. I nakon godina dozvoljavanja kritike u interesu dobronamjernih rasprava, Franjo je došao do zaključka da su neki prigovori jednostavno politički i ideološki motivirani, piše The New York Times.
Početkom ovog mjeseca tako je, primjerice, vatikanska istraga o biskupu iz Teksasa, Josephu Stricklandu – koji je na društvenim mrežama žestoko kritizirao papu – rezultirala njegovim razrješenjem dužnosti. Strickland je bio posebno kritičan prema Franjinom nedavnom sastanku o budućnosti Katoličke crkve, tokom kojeg se raspravljalo o gorućim pitanjima, uključujući bolje načine za prihvaćanje LGBTQ+ katolika.
Prošle sedmice, nakon što se počeo osjećati loše, papa je na sastanku šefova Kurije rekao da će poduzeti mjere protiv još jednog svog američkog protivnika, kardinala Burkea, oduzimajući mu pravo na subvencionirani vatikanski stan i plaću, koje je imao kao umirovljeni prefekt Apostolske signature. Kardinala je Franjo, prema izvorima, opisao kao “izvor nesloge u Crkvi”.
Glasnogovornik kardinala Burkea u srijedu je rekao da do sada nije primio obavijest o deložaciji. “Oduzimanje stana nije sankcija, to je gesta iz inata”, smatra Alberto Melloni, crkveni povjesničar i direktor Zaklade Ivana XXIII za religijske znanosti u Bologni. Smjena biskupa Stricklanda bila je ozbiljnija jer, dok je kazna kardinalu Burkeu “bila administrativna, druga je bila sakramentalna”, ocijenio je Melloni.
Dodaje da je papa Franjo dugo bio oprezan kako ne bi od svojih protivnika napravio “mučenike”. No, dok su konzervativci zabrinuti zbog papinih žestokih poteza, liberali se znaju žaliti zbog njegova nedjelovanja, primjerice, po pitanju svećeničkog celibata.
Nedavni veliki skup biskupa i laika u Vatikanu izazvao je osudu kardinala Burkea, koji ga je opisao kao neprijateljsko i nezakonito preuzimanje Katoličke crkve od strane “progresivnih interesnih skupina”. No, okupljanje nije rezultiralo značajnijim odlukama, a Franjo se istodobno snažno opirao nastojanjima progresivne njemačke crkve da neovisno o Vatikanu odlučuje o pitanjima poput svećeničkog celibata ili blagoslova istospolnih parova.
Ipak, nakon konzervativnijih prethodnika, Franjo i njegov reformski program teško su pali tradicionalistima koji su od ranije navikli dobivati ono što žele. Kardinal Burke, koji se prometnuo u šampiona konzervativaca u protivljenju Franji, postao je možda i najveća papina “vreća za udaranje”, piše Jason Horowitz, šef rimskog dopisništva New York Timesa.
Godine 2013., kada je izabran za papu, Franjo nije ponovno imenovao kardinala Burkea na njegovu dužnost u Kongregaciji za biskupe, a sljedeće ga je godine smijenio i s mjesta predsjednika najvišeg suda Svete stolice, Vrhovnog suda apostolske signature te ga imenovao kardinalom zaštitnikom Suverenog vojnog bolničkog reda svetog Ivana Jeruzalemskog s Rodosa i Malte. Kasnije ga je razriješio i s te ceremonijalne dužnosti.
Međutim, Burke je tek jedan u nizu onih koji su razljutili papu Franju. Godine 2014. činilo se da je papa značajno unaprijedio gvinejskog kardinala Roberta Saraha – voljenog među tradicionalistima – čime je postao voditelj crkvenog ureda za liturgiju. No, kritičari su tvrdili da je taj kardinal zapravo završio izoliran na vrhu jer ga je Franjo okružio svojim saveznicima.
Franjo je 2021. ograničio mogućnost slavljenja tradicionalnih latinskih misa, što je također izazvalo kritike konzervativaca, a baš je takve mise volio i spomenuti kardinal Sarah. “Vjera nije oklop”, poručio je tada kritičarima papa Franjo. Godine 2017. Franjo se riješio kardinala Gerharda Ludwiga Müllera, kojemu nije produžio mandat na čelu Kongregacije za nauk vjere.
Ranije ove godine, malo nakon smrti Benedikta XVI, Franjo je dugogodišnjem tajniku pokojnog pape, nadbiskupu Georgu Gänsweinu, naredio da se vrati u rodnu Njemačku – bez novih zaduženja. Taj se otkaz naposljetku našao u jednom poglavlju memoara koji su razotkrili buran odnos Franje i Benedikta.
Franjini bliski saveznici tvrde da je Amerika, sa svojim dobro financiranim konzervativnim katoličkim medijskim aparatom, pojačala široku kritiku s namjerom da “skrene papinu viziju Crkve s tračnica”. Odgovarajući na pitanja novinara u papinskom zrakoplovu, još na povratku iz Afrike 2019., o američkim konzervativcima koji napadaju njegov pontifikat, Franjo je rekao: “Molim se da ne dođe do raskola. Ali nisam uplašen”.
