Dvodnevno pripremno ročište protiv Veljka Belivuka, Marka Miljkovića i ostalih pripadnika njihove kriminalne organizacije proteklo je burno, a obilježile su ga prijetnje tužiocu, podsmjehivanje žrtvama, ali i loša odbrana optuženih.
Krilatica “Nema tijela, nema djela” postala je okosnica odbrane vođa kriminalne grupe Belivuka i Miljkovića, koji nipošto ne priznaju stravična ubistva koja im se stavljaju na teret.
Od hapšenjA tvrde da će optužnica protiv njih pasti, jer tužilac nema tijela žrtava. Tako je bilo i prethodna tri dana, a za okrivljene nisu dovoljne čak ni fotografije na kojima su sa ubijenim žrtvama, već uporno negiraju bilo kakvu vezu s njima, piše Nova.rs.
– Kako da priznam pobogu – rekao je Belivuk izjašnjavajući se o krivici, a zatim počeo da se smije.
– Apsolutno ništa ne priznajem – uz smijeh je rekao i Miljković.
Ovo nije prvi put da Belivuk i Miljković vrijeđaju žrtve. Tako je Miljković na jednom ročištu izjavio da je Zdravko Radojević živ i da ga krije žena, iako se u optužnici nalaze slike njegovog iskasapljenog tijela.
Vođe ozloglašene kriminalne grupe, koja se tereti za sedam brutalnih likvidacija, tvrde da su slike sa aplikacije “Sky” montirane, odnosno fotošopirane. Riječ je o ključnim dokazima protiv okrivljenih, a upravo sa “Sky-a” su zaplijenjene slike iskasapljenih žrtava koje su optuženi razmjenjivali među sobom.
Miljković je, sa druge strane, u svom uvodnom izlaganju pominjao i slučaj nestalog dječaka Đorđa Andrejića i citirao presudu na osnovu koje je njegova majka oslobođena jer tijelo mališana nikada nije pronađeno. Potom se složio sa svojim najbližim saradnikom. Za fotografije užasa rekao je da su fotošopirane, a zatim se obratio sudiji.
– Sudija, ako prođe “Sky”, ovo i vama može da se desi – rekao je Miljković.
Između ostalog, Belivuk je tokom pripremnog ročišta govorio i o ubistvu vođe škaljaraca, Jovana Vukotića, koji je likvidiran u Istanbulu.
Istakao je da mu nije žao što je Vukotić ubijen i na taj način potvrdio ono što se mjesecima govori – da su sarađivali sa kavačkim klanom koji predvodi Radoje Zvicer. Takoreći, bili su “ispostava” kavačkog klana u Srbiji.
– Meni baš nije žao, platio je moje i ubistvo Marka Miljkovića, trebalo je da budemo ubijeni na aerodromu u Tivtu pa nikom nije bilo žao mene – rekao je navodno Belivuk.
– Baš me briga za “Sky”, nikada ga neću prihvatiti, sve je ovo fingirano, namješteno i montirano – rekao je navodno Belivuk.
Potom je otišao korak dalje i gotovo da je uputio prijetnje tužiocu.
– Ukoliko je ubijen Jovan Vukotić koji je imao desetine miliona eura, šta onda može da očekuje jedan tužilac?! Iako je rekao da se ne radi o prijetnji, jasno je da jeste u pitanju vrlo ozbiljna i direktna pretnja, kao i niz drugih izjava koje su iznijeli optuženi – navodno je rekao.
Ovo nije prvi put da se u odbrani Belivuka i Miljkovića pominje Radoje Zvicer, vođa kavačkog klana, koji se trenutno nalazi u bjekstvu. Crnogorski mediji su prije nekoliko mjeseci objavili fotografije na kojima su zajedno, međutim, srpsko tužilaštvo još uvijek ne tereti Zvicera ni za jedno teško krivično djelo.
Podsjetimo, grupa Veljka Belivuka i Marka Miljkovića tereti se za čak sedam likvidacija. Monstrumi su žrtve mučili i ubijali na dvije lokacije – u Sopotu i Ritopeku. Žrtve su mučili na stravičan način, a nakon ubistava njihova tijela bi sjekli, a potom mljeli u industrijskoj mašini za mljevenje mesa.
Potom bi samljevene žrtve pakovali u džakove, koje su zatim bacali u Dunav. Sa druge strane, pojedine žrtve, poput Gorana Mihajlovića, su nakon likvidacije spalili kako bi uklonili tragove.
Belivuk je početkom februara, u svom iskazu kod tužioca, govorio o odnosu koji ima s vođom kavačkog klana.
– S jedne strane su država i tužilaštvo i “Škaljarski klan”, a s druge, ja i Radoje Zvicer. Što se tiče Zvicera, ja sam ponosan što smo prijatelji. Ja ne perem ruke od njega i žao mi je što nas nije ista majka rodila – rekao je tada Belivuk.
Nestanak Đorđa Andrejića (13) u julu 2010. godine jedan je od najmisterioznijih događaja u Srbiji, a sudbina dječaka do danas nije poznata. Zbog smrti dječaka osuđena je, pa oslobođena njegova majka Marina Andrejić, koja je u pritvoru provela 703 dana.
Andrejićeva i njen sin Đorđe nestali su u ataru sela Majilovac kada su krenuli u baštu, a poslije dva dana pojavila se samo dječakova majka, sa povrijeđenom nogom. Najprije je tvrdila da se dječak izgubio, a u policiji je priznala da ga je ubila motikom. Međutim, na suđenju je negirala zločin i optužila policajce da su je tukli i primorali da prizna da je ubila rođeno dijete.
