Nije rijedak slučaj u našem gradu susresti se sa mladim ljudima koji se uspješno bave sportom i čine nas ponosnim iz dana u dan. Sa jednom takvom mladom osobom smo imali priliku i danas razgovarati i reći vam šta se sve krije iza sjajnih pehara, medalja i priznanja, koje niže već godinama.
On je Ejman Dišalari, svjetski prvak u karateu, i otkrio nam je vrline i mane karatea, kako je poželio i odustati, gdje pronaći oazu mira nakon stresnih perioda, te ko ga uvijek vjerno prati na njegovim takmičenjima.
Ejman je bivši učenik Srednje elektrotehničke šlole “Hazim Šabanović” u Visokom, a trenutno je student fakulteta za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu. Karate trenira jedanaest godina i nosilac je crnog pojasa l dan, kao i sudijskog zvanja. Njegova interesantna priča protkana je brojnim uspjesima, a sve je započelo krajem 2008. godine. Za početak, Ejman kaže kako je nevoljko počeo trenirati ovaj sport, na nagovor svojih roditelja.
“Možda na početku i nije mi se toliko sviđao ovaj sport, ali kasnije sam ga zavolio jer sam shvatio da su moji roditelji bili u pravu i da su, kao i uvijek, znali šta je najbolje za mene”, za početak našeg razgovora rekao je Ejman.
Koji su tvoji najveći uspjesi do sada?
“Svoj najbolji rezultat mogu izdvojiti sa Evropskog prvenstva koje se održalo u Sloveniji 2018. godine, gdje sam osvojio treće mjesto u borbama pojedinačno kao junior. Što se tiče ekipnog uspjeha, izdvojio bih Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2019. godine, gdje smo u ekipi moja dva prijatelja, Nirhad Mašić i Naim Mandžuka, i ja osvojili prvo mjesto u borbama ekipno i postali prvaci svijeta u seniorskoj konkurenciji” ističe mladi sportaš.
Ejman također kaže da je kroz godine bavljenja sportom naučio biti smiren u svakoj situaciji, koncentrisati se dovoljno dobro na stvari koje radi i da, bez obzira na to koliko trenirate, uvijek može bolje.
Koje su najveće prednosti i mane ovog sporta?
“Sport traži mnogo odricanja, to su različite stvari sa kojima sam se pomirio kada sam ptihvatio da se ozbiljno bavim sportom. Dok moji vršnjaci izlaze, ja idem na trening, mada i ja ponekad uspijem da nađem malo vremena i za to. Što se tiče prednosti, ja ću izdvojiti onu najvažniju a to je svakako zdravlje.”
Da li je bilo dana kada je odustajanje ipak bila opcija?
“Mnogo puta nisam želio da odem na trening, jednostavno izgubim volju, bilo je i prilika kada sam pomišljao da odustanem, znao sam praviti pauze i po mjesec dana… Sa druge strane bilo je dana kad sam išao na svaki trening, ponekad i dva dnevno, te davao svoj maksimum na tim treninzima. Znao sam se tolko umoriti da nisam bio u mogućnosti da hodam. Danas pored svih obaveza koje imam trudim se da posvetim sto više vremena treningu, sportu jer tek sada zaista shvatam njegovu vrijednost. Prije, dok nisam bio svjestan koliko je to vrijedno, trening mi je bio samo obaveza i nesto čemu nisam posvećivao posebnu pažnju”, priznao je Ejman.
Ejman nam je otkrio da se još bavi i ribolovom, da to smatra bijegom od realnosti i obaveza, te da je to odličan način za provesti vrijeme u prirodi.
Ko je uvijek tu za tebe kada doživljavaš uspone i padove?
“Naravno, tu je uvjek uz mene moj trener Redžep Građan. On me naučio mnogo čemu, ne samo kako da budem dobar sportista i takmičar, već i da budem dobar čovjek, što je mnogo važnije od svega.”
Da li je sport tvoj savjet ostalima?
“Naravno, sport je za sve i svi bi trebali da se bave sportom, nebitno kakav to sport bio, pogotovo danas u svijetu interneta. Djeca zarobljena u tim igricama i sami sebi narušavaju zdravlje, a da toga nisu ni svjesna. Djeca trebaju od malena da se počnu baviti sportom jer je to garancija za dug i zdrav život” istakao je Ejman.
“Čime god da se bavite, budite strpljivi i istrajni. Imajte cilj ka kojem će te ići, cilj koji će vas izvući iz nekih teških vremena i kada pomislite da odustanete sjetite se tog cilja i zbog čega trenirate”, za kraj je rekao talentovani sportaš.
Nadamo se da će Ejman nastaviti putem uspjeha kojim je krenuo, te da vas je potaknuo da se već sutra počnete baviti sportom. Ponekad ono što nam se isprva čini odbojnim može postati naša najveća strast, naš svjetski prvak u karateu je pravi primjer za to.
(Hana Bašić)
