Prije 23 godine 12. oktobra 1999. u sarajevskoj bolnici rođen je šestmilijarditi stanovnik planete Zemlje Adnan Mević. Samo nekoliko sati nakon rođenja, Adnana i njegovu majku Fatimu u porodilištu je posjetio glavni tajnik UN-a Koffi Anan. Tada ga je njegov kum vidio prvi i posljednji put.
Adnan Mević, dvadesettrogodišnji mladić iz Visokog, od svog rođenja nosi veoma neobičnu titulu. Šestmilijarditi stanovnik Zemlje. Kaže da tome ne pridaje previše značaja. Ne posjeduje ni certifikat u kojem stoji da je nositelj ove titule. Iako mu je kum bivši generalni sekretar UN dodijelio tu titulu, nikad nije imao kontakt s Kofijem Ananom.
“Ne znam zbog čega, ali nikada nismo stupili u kontakt. Ali nismo imali ništa zajedničko. Zaslužujući raznim agencijama i časopisima, prepoznat sam u svijetu kao šestmilijarditi stanovnik planete Zemlje”, priča Adnan.
Neobično rođenje nosi i neobične rođendane. Adnan ističe kako do svoje 18. godine nije imao tipičnu proslavu u krugu porodice i prijatelja. Svaki rođendan je ispraćen uz novinare, kamere, ali i prisustvo političkih zvaničnika, ne kao kod druge djece.
“Imali smo neki šablon po kojem smo se morali ponašati”, kaže.
Benefiti i privilegije ove titule, kaže Adnan, imaju svoje dobre i loše strane. Zahvaljujući tome, imao je priliku posjetiti Nogomenti klub Real Madrid, te se upoznati s njihovim igračima kao što su Kristijano Ronaldi i Mesut Ezil, a nakon toga i Generalni štab Interpola. A kakve je privilegije uživao u našoj državi, Adnan ističe:
“Moja majka i rahmetli otac su potpisali ugovor sa rahmetli Alijom Izetbegovićem da primam određenu kao skrb dok se redovno školujem, a to je 200 KM mjesečno.”
Kao student master studija na Ekonomskom fakultetu, cilj mu je pronaći posao u struci u našoj zemlji. O temi odlaska iz Bosne i Hercegovine, kaže Adnan, još je rano govoriti.
“I ako ne nađem posao u svojoj struci, za koju sam godinama išao i učio, vjerujte da mi ne bi bilo teško napustiti Bosnu i Hercegovinu.”
Ističe da je svojom titulom u jednom segmentu kroz svjetske medije uspio provući Bosnu i Hercegovinu, te bi želio da država na sličan način ima više osjećaja za svoje građane, naročito mlade. U svom gradu i društvu želi da bude prepoznat kao čovjek i dobar prijatelj.
“Meni je najbitnije da me ljudi poznaju i da kad šetam čaršijom priđu da se pozdrave sa mnom. E to je meni prava titula kad ima neko da se s tobom pozdravi kad prohodaš da progovori koju riječ s tobom.”
Šestmilijarditi stanovnik kaže da će ga to pratiti čitav život. A to nikada neće utjecati na činjenicu da je on još jedan momak sa svojim snovima i željama.
