“Molim vas osjećajte se kao u svojoj kući, jer svi su ljudi naša braća i sestre”, ovim riječima uvodi nas u Franjevački samostan sv. Bonaventure u Visokom fra Ivan Nujić.
Naš razgovor započinje historijskim činjenicama koje najbolje oslikavaju razloge zašto su kao svoj dom odredili upravo Visoko u 700-godišnjem neprekidnom djelovanju na ovim našim bosanskim prostorima.
“Visoko je u srednjem vijeku bio glavni grad Bosne i to je bilo njegovo najsjajnije razdoblje. Osim što je bio sjedište Kulina bana, Visoko je bilo važno i za bana Stjepana II Kotromanića, kao i njegovog nasljednika bana i kralja Tvrtka I koji je krunjen u obližnjoj crkvi u Milama 1377. godine. Zato i ne čudi da smo upravo 1339. godine ovdje ustanovili svoj prvi samostan posvećen svetom Nikoli, te tako svjedočili usponima i padovima bosanskih banova i kraljeva. Nakon provale princa Eugena Savojskog, koji je spalio ovaj samostan, franjevci su se s ovog prostora odselili u Slavoniju, da bi se 200 godina poslije, tačnije 1900. godine, vratili u Visoko gdje podižemo crkvu, samostan, sjemenište i školu, te tako započinjemo novu etapu u obrazovanju kako svojih kandidata, tako i svih ostalih ljudi željnih znanja”, priča nam fra Ivan Nujić
U okviru posjete redakcije Radiosarajevo.ba, naš domaćin nas provodi prostorijama samostana i škole, te nam pokazuje različite zbirke koje najbolje oslikavaju kako franjevci njeguju historiju Bosne i koliko zaista njima znači njihova domovina.
Opus biblioteke samostana je zapanjujući, s preko 60 hiljada knjiga iz raznih perioda bh. i drugih književnosti koja je otvorena za sve ljude. Tu je lapidarij, posebna zbirka radova u kamenu, u kojoj se nalaze stoljećima stare ploče koje pokazuju otkad se živi na području današnjeg Visokog i BiH. Centralno mjesto ove zbirke zauzima Batonova ploča. Riječ je o nadgrobnoj ploči Batona i njegovih 6 sinova, te postoji teorija da pripada slavnom Batonu, vojskovođi Desitijata, koji je vodio ustanak protiv Rimljana od 6. do 9. godine nakon Krista. Franjevci su još tokom godina postavili i etnografsku, kao i prirodno-naučnu zbirku, ali vole kazati da su im ljudi najvrjednija zbirka.
Više od stoljeća, mnogi Visočani pohađali su franjevačku gimnaziju i tu stekli svoje znanje i obrazovanje.
“Kada je osnovana škola, mnogi su stanovnici ovog podneblja dolazili u školu, pa su se fratri vođeni ovime odlučili napraviti konvikt, odnosno vanjsku zgradu gimnazije 1928. godine“, ističe fra Ivan, te dodaje kako su učenici već tada dolazili i iz drugih država.
Na naše pitanje kakvu saradnju imaju s društvenom zajednicom, fra Ivan nam je ispričao jedan događaj koji zasigurno najbolje oslikava odnos između njegovog reda i stanovnika Visokog.
„Naša škola je u toku rata 1992. – 1995. bila izmještena u Bašku Vodu četiri godine, ali su dva fratra i dvije časne sestre ostale ovdje kako bi pomagali lokalnom stanovništvu. Jedne noći, uoči Božica, krov crkve je pogodila granata, te je bilo upitno hoće li se održati Božićna misa polnoćka. Međutim, lokalno stanovništvo je pripomoglo još isti dan fratrima u obnovi krova, tako da je misa održana”. I dan danas,dodaje on, fratri ističu da im je taj Božić najsretniji od kada djeluju u Visokom.
Prilikom obilaska sportske dvorane, koju su izgradili 2015. godine, zatekli smo sportski klub koji je u tom trenutku održavao svoj trening. Zadivljujuće zvuči činjenica da su ovu novootvorenu sportsku dvoranu franjevci ustupili mnogim sportskim kolektivima u Visokom, da besplatno obavljaju svoje sportske aktivnosti i upravo ovo najbolje oslikava sadašnji odnos franjevaca s društvenom zajednicom u Visokom.
Dok smo privodili kraju naš razgovor i posjetu, fra Ivan ponovo ističe važnost bosanskog identiteta kojeg nažalost veoma malo ili nikako u Bosni I Hercegovini njegujemo, te ističe kako se podhitno mora riješiti naš odnos prema Crkvi i Samostanu svetog Nikole u Arnautovićima, odnosno u Milima, gdje je okrunjen Tvrtko I Kotromanić kao prvi bosanski kralj u 14. stoljeću.
„Ovo je jedna od najvažnijih stvari, i to ne samo zbog nas, jer je to naš prvi samostan, nego i zbog svih Bosanaca kako bi se time napokon dalo na važnosti činjenici da imamo svoju historiju među prvim narodima ovih prostora.”
Na našem rastanku, dodao je kako historija pokazuje da svakom čovjeku i narodu propast dolazi iznutra, a ne izvana, te da se svim silama moramo boriti protiv svoga vlastitog zla i vlastitih demona, a ne protiv drugih ljudi i naroda.
“Za mene su neprijatelji Bosne i svih nas u Bosni oni koji stalno insistiraju na priči da je zajednički život nemoguć. Evo, mi smo ovdje u Visokom, najbolji primjer da ta teza nije tačna i zato sam duboko uvjeren, da takve ljude treba svrstati u poratne zločince”, naglasio je za kraj fra Ivan Nujić i ispratio nas riječima: “Nemojte graditi zidove, gradite mostove ljubavi! Mir vama”
(Radio Sarajevo / Naim Kavazić)
