Bh. interpretator sevdalinki Božo Vrećo je u novom intervjuu govorio o detaljima iz njegovog života, koji su dosad slabo bili poznati javnosti – gubitku oca i borbi s epilepsijom.
Naveo je da je njegovo odrastanje u Foči bilo distancirano, osuđujuće i usamljeno, a opet tako magično, posebno i drugačije u njegovom imaginarnom svijetu kojeg nikad nije napustio.
“Živeći realnost i maštu spoznao sam umjetnost. Nikad nisam odustao od sebe, disao sam svoj imaginarni mikrosvijet zajedno s vanjskim svijetom ispunjenim osudama i limitiranjem. Nadrastajući svijet zvijeri vi zapravo postajete čisti poput anđela”, rekao je za medije.
Rat je doživio kao najjgori mogući san iz kojeg se želite probuditi i udahnuti život bez nasilja, boli, straha i gladi. Na pitanje šta je za njega u tom razdoblju bilo najgore, odgovorio je:
“Glad i strah da neko od mojih ne nastrada izlažući se snajperima i opasnosti od bombi. Svijet je to tame i tišine. Zaleđenih suza koje su mi ostale okamenjene u srcu i ispisale stihove mojih pjesama poslije svih tih godina neizvjesnosti protkanih nadom.”
Ostao je bez oca kada je imao pet godina. Otkrio je po čemu ga pamti.
“Po izrazitom talentu za ples i njegovim lakiranim cipelama u koje smo svi gledali kao hipnotizirani dok je plesao. Po dlanovima koji mirišu na duhan. Po staroj, neobičnoj pjeni za brijanje koja miriše na borove i planine. Po divnom rukopisu i pričama koje je pisao. Po uglađenom stilu odijevanja i hlačama na peglu. Po kapi u kojoj su mu ostale vlasi kose koje i danas čuvam. Po tabakeri s riječi ‘ljubav’. Po zagrljaju kad se vratio iz bolnice…”, ispričao je.
Opisao je kako je na njegov život utjecao ovaj veliki gubitak i spomenuo svoju majku Milu, koja je uspjela pobijediti rak.
“Majka je bila snažna, svemoguća žena koja je preuzela dvostruku ulogu odigravši je najhrabrije što je mogla kako bi nas odgojila, podigla i formirala kao ljude dostojne poštovanja. U tom gnijezdu nije nedostajalo ljubavi i to je presudna činjenica koja mijenja svijet i cijelu percepciju poimanja vrijednosti nas kao ljudi, odnosa prema drugima i samima sebi. Ta nezaustavljiva, nepokorna i neustrašiva ljubav bila je moj let u sve što sam poželio ostvariti. Karika bez koje ne bih postao tako jaka osoba i umjetnik”, izjavio je.
U Boga vjeruje srcem i dušom. Smatra da ga je božanska ljubav osnažila, oblikovala i pripremila za sve što je bilo i tek dolazi.
“Njemu je sva zahvalnost i pokora, za sve u mom životu. Svaki moj koncert njemu je na dar. Neraskidiva veza s Bogom je u predanosti i dobroti, posvećenosti i prepuštanju duši da zapjeva te krene putem koji osjeća u svojoj nutrini. Upravo to i činim sve ove godine, koliko god to nekome izgledalo nadrealno i nezamislivo”, kazao je.
U 18. godini saznao je da ima epilepsiju. Ne strahuje od toga da će se napad dogoditi dok nastupa.
“Božanska milost me izliječila, a moja pjesma me regenerisala”, rekao je.
