Svake godine na Dan šehida sam u dilemi da li da Vam se obratim i na taj način skrenem pažnju na slabu posjećenost šehidskih mezarja u selima Šošnji, Dolovi i Veliki Trnovci, međutim, u posljednjem trenutku odustanem opravdavajući sve one koji nisu mogli doći nedostatkom vremena, želji da ove dane provedu sa svojim porodicama, lošim putevima do ovih sela i slično.
Danas, nakon što sam vidjela da niko od predstavnika vojske, policije i društveno – političkih organizacija nije posjetio mezaristane ovih šehida, odlučila sam da Vam se obratim.
Pitam vas gospodo: Tomičić Dalibore, Pihljak Halime, Bradara Mato, Hasečić Edina, Karavdić Kenane, Ferhatović Jasmine, Šahinović Vasvija i Vehide, Buljušmić Sabina i Faruk, da li su ovi šehidi imali vremena braniti našu domovinu?
Da li su ovi šehidi gospodo: Begić Nasire, Handžić Hašime, hfz. Halilović Safete, Spaho Lejla i Erduan, Lepić Fuade, Neimarlija Amil, Tufek Selena i Jasmine, Ahić Tarik, imali dovoljno vremena da budu sa svojim porodicama, da li su dovoljno Bajrama proveli sa svojim najmilijima, da li su dočekali da ih djeca poljube u ruku i da staroj majci Bajram čestitaju?
Jesu li im bili bitni vremenski uslovi i stanje na putevima kada su, gospodo: Kljako Avdo, Novokmet Esade, Mlaćo Suada, Ugarak Meldina, Lemeš Muhamede, Avdagić Madžide, Fejzović Emire, Limo Mustafa, Babić Admire, Mitrović Predraže, pješačili po kiši, suncu, snijegu, blatu, makadamu, brdima, rijekama kako bi spasili ovaj grad i ovu državu?
Za vas nema opravdanja! Najmanje što možete učiniti za njih i njihove porodice je da se pojavite jedan jedini dan u godini na njihovim mezarima, stisnete ruku njihovim roditeljima, suprugama, djeci… Ni to niste u stanju.
Za pohvalu su, međutim, mještani i džematlije, mjesni imam i polaznici mektebske nastave, koji su u velikom broju prisustvovali današnjem obilježavanju Dana šehida u ovim mjestima, kao što to čine i svake godine.
Anisa Subaša
