Vladimir Mandić je bio odličan rukometaš, bombarder sa lijevog beka, as Partizana koji se dao i Vojvodini, reprezentativac Srbije. Mimo terena je stekao reputaciju plejboja, zavodnika, osvajača ljepotica sa estradne scene i manekenske piste.
A onda se Vladimir Mandić učlanio u SNS, piše Danas.
Počeci u Zvezdi, ime u Partizanu
Od dolaska naprednjaka na vlast još se samo jednom dohvatio rukometne lopte, istina već kao 34-godišnjak, kada je u januaru 2014. drugi put obnovio karijeru.
Nadao se da će biti od pomoći crno-bijelima da se titula državnog prvaka vrati na Banjicu, ali se to nije desilo ni tada, ni do dana-današnjeg. Novosadski crveno-bijeli su od 2013. desetostruki uzastopni šampioni.
Rođen je u Sarajevu 10. februara 1980.
Ratni vihor je porodicu izmjestio na Pale. S majkom 1993. dolazi u Beograd, gdje mu je stariji brat Aleksandar pohađao Vojnu gimnaziju.
Otac Momčilo, bivši policajac, na vrijeme je shvatio da se kajmak najbolje skida kad politika i biznis idu ruku pod ruku, piše Danas.
S iskustvom privatnog preduzetnika i s darom za spekulaciju postao je 1991. član Srpske demokratske stranke (SDS) Radovana Karadžića, a kroz dvije godine kao čovjeku od najvećeg povjerenja dato mu je da bude šef biroa Vlade Republike Srpske u Beogradu.
Mandiću starijem je blagorodno išlo s obje strane Drine. Obogatio se, kako prenosi Danas, (po nekim indicijama rat mu je bio brat), a pošto samo imućan čovjek može da bude mecena, ulagao je u Rukometni klub Partizan, gdje je bio i predsjednik.
Vladimir je među crno-bijele došao sa 17 godina, ali je prethodno osvajao državna prvenstva s kadetima i juniorima Crvene zvezde, u kojoj je počeo. Čak je upisao jednu utakmicu u seniorskom šampionskom timu vječitog rivala.
U Partizanu je ostao do 2004. Doprinio je za titule 1999., 2002. i 2003.
Povratak iz Španije zbog uhapšenog oca
Da karijeru nije izgradio pod očevim plaštom već na izbrušeni talenat vidjelo se pošto ga je uzeo njemački bundesligaš Magdeburg, jedan od evropskih klubova s dugom i trofejnom tradicijom, iz jedne od vodečih liga svijeta. S njim je dogurao do polufinala Lige šampiona.
Brzo se ipak vratio kući. Potpisao je za Vojvodinu, ali se nedugo zatim opet otisnuo u inostranstvo.
Dok je bio u Španiji, u klubu Altea iz istoimenog gradića na sredozemnoj obali, javljeno mu je 17. avgusta 2006. da mu je otac uhapšen u Budvi i deportovan u Sarajevo pod optužnicom za organizovani kriminal.
Momentalno je raskinuo ugovor. Momčilo je proveo u zatvoru tri i po godine. Vladimir je za to vrijeme vodio brigu i o ocu i o njegovoj poslovnoj imperiji.
Rukometu se ponovo posvetio od sezone 2010/11 (kup s Vojvodinom). U idućoj je uzeo titulu prvaka s Partizanom, posljednju u srbijanskom rukometu prije prevlasti Novosađana.
U maju 2012, zadovoljan što je s voljenim klubom osvojio i duplu krunu, objavio je da se povlači da bi se posvetio privatnim i poslovnim obavezama i sasvim krenuo očevim stopama.
Od odbornika SNS do operativca
Član Srpske napredne stranke je od 2009., praktično od njenog rađanja.
U politiku, govorio je, ušao je zbog ubeđenja da SNS može da donese prijeko potrebne promjene Srbiji i njenom narodu. Istakao je da neke članove stranke lično poznaje i siguran je da su pošteni, čestiti i vrijedni ljudi koji žele dobro svojoj zemlji.
Na izborima za Gradsku skupštinu Beograda 2012. postao je odbornik.
Kako je SNS učvršćivala dugogodišnju vlast i kako su njeni ciljevi počeli da se služe sve poganijim i bezočnijim sredstvima, kako piše Dnanas, Mandić je dobio ulogu svojevrsnog operativca Aleksandra Vučića, Valtera rodom iz Sarajeva za specijalna djela koja treba sprovesti daleko od očiju javnosti.
Za mnoga se saznalo pa i za to da je u zgradi u Ulici Kraljevića Marka, koju je Mandić kupio i obnovio još 2012. da je izdaje kao stambeno-poslovni prostor, prijavljen buljuk lažnih Beograđana u inženjeringu za minule izbore.
S njenih terasa su se u vrijeme policijskog časa u jeku korone palile baklje i puštana je s razglasa pogrdna poruka Draganu Đilasu.
Mandić je hapšen u Nikšiću 2021. sa bezbjednosno interesantnom osobom pod optužbom da su u Crnu Goru nelegalno unijeli veliku količinu novca za potkupljivanje glasača u korist stranaka bliskih srpskom režimu, ali i da su bili logistika za dovođenje glasača iz bh. entiteta Republika Srpska, Srbije i s Kosova.
U februaru 2023. Milorad Dodik ga je optužio da prljavim novcem svog oca podržava nezavisnog kandidata za načelnika Opštine Bratunac, kome je protivkandidat bio Dodikov čovjek…
“Na taj način uvode novu praksu za izbore. Vidim da je Rankić skupio bitange koji su oko Mome Mandića i koji su ovdje pljačkali narod pa pobjegli u Beograd da spašavaju kapital”.
Podgorička Pobjeda je prije nekoliko mjeseci pisala da Mandić po nalogu Vučića rješava problem duga od 13 miliona eura koji EPS ima prema Rudniku uglja Plјevlja.
Pošto je Mandiću na graničnom prijelazu Metaljka zabranjen ulazak u Crnu Goru, sastanak s izvršnim direktorom je održan u Čajniču.
Po ranijim pisanjima Pobjede cijena po kojoj se prodaje mrko-lignitni ugalj EPS-u višestruko je štetna po državu Crnu Goru, jer mu je cijena 28,8 eura po toni, dva i po puta niža od one koja se plaća Banovcima u Bosni i Hercegovini, a 15 puta niža od tržišne.
