Da je ljubav prema planinama nešto neobjašnjivo dokaz je Vinko Jurić – Dalmo, najstariji registrovani planinar u Bosni i Hercegovini. Ovaj 95-godišnjak u svojoj sobi u jednom staračkom domu u Sarajevu priča o svojoj velikoj strasti i ljubavi koja ga drži i dan-danas.
Rođeni Splićanin, nakon što je diplomirao arhitekturu na Tehničkom sveučilištu u Zagrebu, 1950. dolazi u Sarajevo gdje je radio kao projektant brojnih školskih, stambenih, zdravstvenih i turističkih objekata.
Vinkova ljubav prema planini razvila se još dok je bio osnovac, ali tek kada je došao u BiH strast je postala veća i snažnija.
Na planini je upoznao i svoju suprugu Rajnu, koja je preminula prije četiri godine. Tokom zajedničkog života dijelili su strast prema planinama.
Ljubav sa Čvrsnice
“Imao sam veliki sreću da sam na planini sreo i jednu lijepu djevojku koju sam i zaprosio nakon tri mjeseca. Hodala je isto kao i ja. Voljela je planine. Upoznali smo se na Čvrsnici. Dakle, 1. maja svi idu na more, ja u Konjicu sa skijama čekam kada će izaći planinari sa Ćirom. Bila nas je jedna grupa i išli smo na Čvrsnicu. Ima jedan uspon, Jablan Do. Tada se jednoj planinarki oskliznulo i pravo na mene”, priča Vinko o upoznavanju sa suprugom Rajnom koju je zaprosio tri mjeseca kasnije na Prenju.
Pored planina bivše Jugoslavije poznaje i francuske Alpe, kao i većinu planina u Alžiru gdje je radio jedno vrijeme.
Kaže da su ljeti njegovi prijatelji oblačili kupaće i odlazili na kupanje, a “ja sam uzimao ranac, pa na planinu. Imao sam privrženost prema planinama. Obišao sam sve planine bivše Jugoslavije. Znam sve planine, od Slovenije do Makedonije”, kaže Vinko dok nabraja jednu po jednu planinu koju je posjetio proteklih decenija.
“Kada sam dobio poziv da dođem u Bosnu jedva sam dočekao. U Hrvatskoj nemate šta obići osim malo Velebita i Dinare. Bosna ima takve ljepote koje rijetko možete vidjeti”, ispričao je Vinko.
Organizira i samostalne izložbe
U svom ruksaku uvijek je nosio blok i bojice i bilježio je prelijepa bh. prostranstva. Međutim, danas u svojoj sobi u staračkom domu na platno prenosi svoja sjećanja, dakle, planine koje su ostale urezane u njegovom pamćenju. Do sada je organizirao nekoliko samostalnih izložbi.
“Sve planine koje sam obišao, imam u glavi. Ja ću vam tačno reći kojim putem da gdje idete i kako se koji vrh zove”, ispričao je Vinko.
Ovaj i danas vitalni starac koji pritom govori i pet jezika poručuje da je ljubav prema planini nešto neobjašnjivo.
“Ili se voli bezgranično, da ne kažem ludo, ili ne osjećaš ništa prema njoj. Teško je čak i definirati taj afinitet. Možda je to neka praiskonska čovjekova težnja za širinom, za surovošću izvorne prirode”, napisao je Vinko povodom jedne od njegovih samostalnih izložbi.
I danas bi, kaže, planinario, ali ga noge baš i ne slušaju. Vinko kroz smijeh dodaje: “Ko bi planinario sa jednim starcem.”
