Nakon prošlosedmičnog istupa državnog zastupnika Saše Magazinovića koji je “ogromnom aferom” nazvao činjenicu da se predsjednik UFI-a Antonio Beus našao kao prijedlog za Vijeće RAK-a, oglasio se i sam Beus. Njegovo pismo koje je uputio “dijelu filmske zajednice” prenosimo u cjelosti:
Poštovane kolege, uvaženi potpisnici pisma,
Bez namjere da polemiziram s dijelom filmske zajednice, dužan sam, istine radi, prokomentirati navode iz predmetnog pisma.
Prije svega, zar Vama, kao intelektualcima, ne zvuči malo glupo tvrdnja da ću s pozicije člana Vijeća Regulatorne agencije za komunikacije (RAK), reketariti kabel operatere da izmiruju svoje obveze spram autora i nositelja autorskog prava. Kažem glupo, jer ta optužba dolazi od strane grupe autora koji su očito dobro potegli svoj utjecaj da ubijede veći broj članova UFR da stanu iza njihovog zahtjeva.
Bez obzira na to što je veći prihod isključivo i primarno u interesu autora i nositelja prava.
A sada idemo redom:
Sudske presude:
Ne postoje sudske presude u kojim je naloženo Institutu za Intelektualno vlasništvo da ponovi postupak dodjele dozvole.
Gubitak dozvole:
UFR je izgubio dozvolu, između ostaloga, jer je prilikom aplikacije dostavio lažne podatke o tome šta i koga zastupa. Zamolite svog direktora stručne službe da Vam pokaže kupus od aplikacije UFR-a za dozvolu. Ako nema, mogu Vam ga predočiti.
U našoj aplikaciji, mislim na UFI, mi smo dokazali da možemo u prvoj godini osigurati oko 5 milijuna KM prihoda za autore/nositelje autorskog prava, dok je UFR naveo da može naplatiti oko 600 000 KM. Mi smo obećano i ispregovarali za 2017. i 2018. godinu.
Ovo sve imate u službenim glasnicima BiH.
Većina djela i nositelja prava kod apliciranja za licencu je okupljena oko UFI-a, dok je fizička većina filmskih radnika u UFR. Sami ste, prilikom svoje aplikacije, osporili pravo Filmskom Centru Sarajevo pravo na naknadu od reemitiranja.
(Ne)potpunost i (ne)uređenost vaše prijave i excel tabela koje ste predali uz aplikaciju za dozvolu te osposobljenost za rad je bila slobodna procjena direktora Instituta, u tom trenutku gospođe Lidije Vignjević. Iako su svi parametri za dodjelu licence bili na našoj strani licenca je dodijeljena UFR.
To je bilo diskreciono pravo direktorice Instituta i njena odluka da podrži samo autore okupljene oko UFR-a, te da Vam dodjeli licencu.
Nakon zvaničnog zahtjeva za uvid u vašu aplikaciju i dokumentaciju uvidjeli smo da niste regulirali zakonom propisani odnos sa nositeljima prava i autorima. Provjerili smo samo nekoliko navedenih djela iz vaše aplikacije i ustanovili da s istim nikad niste uredili odnose. Dakle, uzeli ste tuđa djela i naveli ih u aplikaciji kao da njih zastupate u vašem katalogu nositelja imovinskih prava na AV djelima. Za neurednu dokumentaciju i excel tabele koje ste predali uz aplikaciju za dozvolu Institut bi Vam vjerojatno dao vrijeme da svoju prijavu uredite i pretvorite u pravne i normativne akte ali lažni dokazi su nešto sasvim drugo. To i po zakonu i po logici dokazuje da nikada niste ni trebali dobiti dozvolu.
Nakon što je UFI prezentirao dokaze Institutu isti je pokrenuo zakonom propisanu proceduru i oduzeo licencu UFR u BiH.
Naplaćeni novac:
Optužujete UFI da je naplatio 700 000 KM. Tačno, novac smo naplatili od jednog dijela kabel operatera i to od 2016. godine. Temeljem odluke Skupštine UFI-a, taj novac se troši, manjim dijelom za rad, a većim dijelom za sudske troškove u sporovima sa kabel operaterima.
Jedinstvena situacija je da se u tim sudskim sporovima na strani operatera se uvijek pojavljuje UFR, pa se postavlja pitanje:
Za koga u stvari radi UFR?!
Očito za operatere, a ne za nositelje prava i autore. Jer kako predsjednica UO UFR Elma Tataragić na konferenciji sama kaže, citiram: “autorima nije važno ko naplaćuje, uostalom ja sam scenarist i u to se baš ne razumijem“.
Sljedeći navod UFR-a je da nemamo bazu podataka, pravilnike i ostalo.
UFI ima kompletnu infrastrukturu s kojom se prati reemitiranje AV sadržaja u kablovskim sistemima na teritoriji BiH, a koji su uređeni aktima u skladu sa zakonskom legislativom u BiH kao i svjetskom praksom.
UFI je nakon dobivanja dozvole započeo zakonom propisane procedure i pregovore s kabelskim operaterima vezano za tarifu, visinu i način obračuna. Na žalost kabelski operateri su nas dočekali s ponudom UFR koja je za oko 9 (devet) puta bila manja od onoga što smo mi tražili za autore i nositelje prava na AV djelima (znači kolegica s press konferencije bi i po UFR kriterijima raspodjele umjesto 200 dobila 1 800 KM). I u takvim okolnostima UFI uspijeva da ispregovara tarifu za 2017. i 2018. godinu u iznosima preko 5 mil. KM godišnje. Na žalost, UFR je sve proteklo vrijeme iskoristio da unese haos na ovo tržište svojim stavljanjem na stranu kabelskih operatera tako što se predstavlja da ima licencu izvlačeći iz konteksta i koristeći dijelove sudskih akata koji nisu niti u jednom trenutku oduzele dozvolu UFI, a još manje dodijelile istu UFR.
To je utuženi novac i koji će nažalost domaći autori i nositelji prava dobiti tek nakon okončanja sudskih sporova koje UFR tako zdušno opstruira.
I za Vašu informaciju, samo je trenutno i to samo manji dio novca koji kabel operateri trebaju platiti autorima i nositeljima prava deponiran kod notara. Ostalo je rezervirano u poslovnim knjigama kabel operatera i oni ga bez pravosnažnih sudskih presuda neće dati.
UFR je za vrijeme kada je na kratko imao dozvolu zahvaljujući našem prethodnom radu i već ispregovaranoj tarifi od oko 5 Mil. KM godišnje, ponovo iz nama nepoznatog razloga, oborio cijenu za više od 50% i naplatio oko 2.5 Mil. KM za godinu dana odnosno 3 Mil. KM za cijelo vrijeme trajanja licence oko 14 mjeseci. Kako smo čuli uvažene autore na press konferenciji, neki od njih su dobili 0 KM, drugi 200 KM, pa se postavlja pitanje kako je to UFR i kome podijelio naplaćenih 3 Mil. KM?
Na sastanku u Fondaciji za kinematografiju sadašnja predsjednica UO UFR mi je rekla da tog novca nema.
Potencijalni kriminal za koji ste nas optužili je hipotetski. Vaša naplata i raspodjela je nešto što se već dogodilo. Ne tvrdim da je bila kriminalna ali da je netransparentna to je više nego očito. Bar nama koji se ovim poslom bavimo profesionalno i odgovorno.
Bilo je tužno gledati bivšu i sadašnju predsjednicu UO UFR kako nisu u stanju odgovoriti niti na jedno pitanje novinara, koje im je postavljeno na toj konferenciji.
Na kraju ovog kratkog dopisa mogu reći: da ste energiju, koju ste utrošili za moju diskreditaciju utrošili za poboljšanje uvjeta za rad u kinematografiji, možda bi i imali dobro uređenu zakonsku regulativu u filmskoj industriji.
Međutim, ono što sam vidio u analizi dosadašnjeg rada Fondacije za kinematografiju uvjerilo me da je jedna manja grupa autora kreator svih ovih aktivnosti i očito je da moj pristup i rad kao predsjednika fondacije nije sukladan dosadašnjoj praksi.
Fondacija nije bankomat odabranih, već je sasvim dobar zakonski okvir za razvoj kinematografije i filmske industrije u BiH.
S poštovanjem
Predsjednik UO za Kinematografiju
Antonio Beus
