Zanatska zanimanja posljednjih godina su među najtraženijima u Bosni i Hercegovini, pokazuju podaci entitetskih zavoda za zapošljavanje. Iako raste interesiranje završenih osnovaca za upis zanatskih smjerova, nadležni ističu da je to nedovoljno. Situaciju dodatno komplicira i činjenica da se oni koji steknu iskustvo, odlučuju za odlazak u inozemstvo.
Petnaestogodišnji Savo Ristić učenik je automehaničarskog smjera prvog razreda Tehničke škole “Mihajlo Pupin”. Ovaj mladić jedan je od više stotina mladih u Bijeljini koji su odabrali zanatski smjer.
“To me baš privuklo, i u osnovnoj sam htio da upišem i ukazala mi se prilika i to sam i učinio. Očekujem da uspijem da napravim svoju radionicu. Najvjerovatnije ću raditi kod nekoga da steknem znanja i onda ću raditi kod sebe”, rekao je on.
Automehaničari, bravari, varioci, krojači, vozači, stolari, samo su neka od najtraženijih zanimanja u našoj zemlji posljednih godina. Entitetski zavodi za zapošljavanje kroz različite programe podržavaju samozapošljavanje i zanatsku i preduzetničku djelatnost.
“Za program startap ili samozapošljavanje gdje imamo nekoliko kategorija razdvojenih u četiri programa, za mlade za žene za sve i za razvojačene, tu imamo 18 miliona s ciljem obuhvata 1350 osoba”, istakla je Helena Lončar, direktorka Zavoda za zapošljavanje Federacije BiH
Iako interesovanje raste, zanatlija je nedovoljno na domaćem tržištu.
“Vrtimo se u jednom začaranom krugu. Naši ljudi odlaze a nama dolaze ljudi iz Indije, Avganistana, azijskih zemalja koji nemaju niti naše radne navike niti mentalitet niti pristup radu kakav bi se očekivao”, ukazao je Mile Stević, ZPU “Preduzetnik” Bijeljina.
Najvišu cijenu nedostatka zanatlija na kraju plaćaju građani, kroz skuplje usluge i nerijetko i višemjesečna čekanja na dolazak majstora.
U školama ih pokušavaju motivisati stipendijama za zanatska zanimanja i modernizacijom nastave.
“Učenici u posljednje vrijeme sve više biraju zanatska odjeljenja. Svake godine upisujemo 11 ili 12 odjeljenja. Ono što je interesantno bukvalno su sve struke tražene i za pohvalu je, a ti učenici nakon završene škole lako dođu do posla”, naglasio je Milenko Maksimović, direktor Tehničke škole “Mihajlo Pupin” Bijeljina
Ipak, veći problem od motivacije za školovanje je zadržavanje dobrih majstora i zanatlija na ovim prostorima. To se, ističu naši sagovornici, može postići sistemskim mjerama koje, nažalost, ili su nedovoljne ili potpuno izostaju.
