Zaštita maloljetnika i osiguravanje adekvatne medijske ponude za njih, uključujući i maloljetnike s poteškoćama, zajednički je zadatak emitera, regulatora, roditelja i drugih koji se brinu o djeci, kazala je Feni glasnogovornica Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) Amela Odobašić, govoreći o zaštiti djece od nasilja i predstavljanju socijalne inkluzije djece s poteškoćama u razvoju u medijima.
Kao najveće probleme izdvojila je nepostojanje definicije dječijeg programa, da li su to crtani filmovi ili dječiji obrazovni program, zatim manjak vlastite produkcije u BiH, a posebno dječijeg programa, manjak programa za osobe s invaliditetom te nedovoljno istraživanja o medijskim navikama i medijskoj prezentaciji djece, kao i o programima namijenjenim djeci.
Odobašić ističe da je zaštita maloljetnika značajan zadatak svakog regulatora, pa tako i Regulatorne agencije za komunikacije, još od njenog osnivanja. Naglasila je da Agencija donosi pravila i propise u oblasti emitovanja te da su u kontekstu zaštite maloljetnika najznačajnija pravila: Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, Kodeks o komercijalnim komunikacijama i Pravilo o distribuciji audiovizuelnih usluga i medijskih usluga radija.
Kazala je da postoje dva osnovna aspekta zaštite maloljetnika, i to kada su djeca predmet medijskih sadržaja, izvještavanje o maloljetnicima, kada maloljetnici učestvuju u programima te zaštita maloljetnika od neprimjernih sadržaja.
– Sadržaji koji bi mogli ozbiljno narušiti fizički, psihički ili moralni razvoj maloljetnika su zabranjeni, a sadržaji za koje je vjerovatno da bi mogli narušiti fizički, psihički ili moralni razvoj maloljetnika se moraju klasifikovati i označiti – poručila je.
Također je istakla da se brojni članovi u kodeksima odnose na zaštitu maloljetnika, počevši od zaštite privatnosti maloljetnika, zaštite maloljetnika koji su predmet sudskih postupaka u bilo kom svojstvu, zatim zaštita od neželjenih reklama (zabrana oglašavanja određenih proizvoda prije, poslije i za vrijeme dječijih programa), kao i reality/pseudoreality programi.
– Agencija redovno dobija prigovore koji se odnose na zaštitu maloljetnika. Slučajeve utvrđivanja kršenja pravila i propisa Agencija vodi po prigovoru ili po službenoj dužnosti. Agencija ima i zadatke koje se odnose na osiguravanje adekvatnog programa za sve kategorije stanovništva, uključujući djeci i mlade, manjine, osobe s invaliditetom. One se ogledaju kroz uslove dozvola – istakla je.
Odobašić je naglasila da javne radio-televizijske stanice imaju mnoge programske obaveze: od ukupnog sedmičnog programa namijenjenog za vijesti i ostalog informativnog program, 10 posto programa treba biti namijenjeno obrazovni program programu, kao i pitanjima pripadnika nacionalnih i drugih manjina, te ranjivih grupa stanovništva, zatim najmanje 6 posto sedmičnog programa javne televizijske stanice treba da se sastoji od dječijeg programa sa obrazovnom ili instruktivnom namjenom.
– Dozvola sistema za javne RTV servise propisuje da su dužni su emitovati vijesti, kulturni, obrazovni i zabavni program na način dostupan ljudima oštećenog sluha, te osobama sa drugim posebnim potrebama – pojasnila je Odobašić.
Međutim, naglasila je da je u BiH, ali i zemljama u okruženju, manje od dva posto programa prilagođeno osobama s invaliditetom, uključujući i djecu s poteškoćama u razvoju, što je zabrinjavajuće te da će Agencija poduzeti sve raspoložive mjere kako bi se ovakvo stanje unaprijedilo.
Kako bi poboljšala stanje, zaključila je Odobašić, Agencije je, između ostalih, u oblasti zaštite maloljetnika izradila stručni elaborat o zaštiti djece, zatim Smjernice za klasifikaciju TV sadržaja u saradnji s UNICEF-om te učestvovala u različitim radnim grupama (maloljetnička delikvencija, sprječavanje trgovine ljudima) i učestvovala u realizaciji aktivnosti u oblasti sigurnijeg interneta za djecu.
Međutim, naglasila je da je, u BiH ali i zemljama u okruženju, manje od 2 posto progamskih prilagođeo osobama s inavliditetom, uključujući i djecu s poteškoćama u razvoju, što je zabrinjavajuće.
