“U Domu zdravlja mi se niko ne javlja na telefonske pozive”, “Ubija nas zagađen zrak, hoće li ko šta poduzeti”, “Hoće li ko stati u kraj ovom rastu cijena”, “Ljekar nije želio da pregleda dijete”
Dok se političari svađaju, cijene osnovnih životnih namirnica rastu, zagađen zrak odnosi živote, zdravstvene usluge postaju sve nedostižnije i neadekvatnije, na proteste izlazi minimalan broj osoba. Na adrese relevantnih institucija gotovo da i ne stižu prijave. Žalbe građana uglavnom završavaju na društvenim mrežama. Je li riječ o strahu, pasivnosti ili nevjerici da se išta može promijeniti?
“U Domu zdravlja mi se niko ne javlja na telefonske pozive”, “Ubija nas zagađen zrak, hoće li ko šta poduzeti”, “Hoće li ko stati u kraj ovom rastu cijena”, “Ljekar nije želio da pregleda dijete”.
Ovo su samo neke od objava na društvenim mrežama, piše BHRT.
U Ministarstvu zdravstva tek sporadične prijave, na proteste zbog zagađenog zraka izađe 10-tak osoba. Jesu li građani izgubili i posljednju nadu u rad nadležnih i bolje sutra?
Za sociologinju Vovnu ovo je slika društva u kojem se nalazimo. Dodaje da je potpuno pogrešno mišljenje da se negodovanjem na društvenim mrežama ispunjava građanska dužnost, upoređujući slično stanje i u parlamentima.
“Sve je ovo u suštini isto, od vlasti, do naroda kojim se vlada. Nažalost, ja tako moram da kažem. Svima je nama lakše sjesti za računar, otipkati i reći evo ja sam rekao, a kad treba da pokažemo svoj glas, onda nas je jako malo”, smatra Smiljana Vovna, profesorica sociologije.
Pokazuju to i aktuelna negodovanja penzionera na ulicama. Samo tuzlansko udruženje broji 17.000 članova, a na protestima njih tek nekoliko desetina sa parolom “kako preživjeti sa 380 maraka”.
“Kod nas je narod inače pasivan. Mislim da previše ravnodušno trpe nepravdu koju im čini vlast. Svi su spremni filozofirati, ja bih ovo, ja bih ono, a kad treba konkretno, ne dođu”, ističe Vehid Jahić, predsjednik GO Stranke penzionera Tuzla.
“Postoji neka apatija, nevjerovanje da se bilo šta može popraviti, bilo šta izmijeniti. Evo vidimo sada kad su cijene otišle u plafon i kad je zaista teško sastaviti kraj s krajem, naši političari pričaju o ratu, o broju pušaka koje imaju. Jednostavno zastrašuju narod”, govori Gordana Bulić, predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača Tuzlanskog kantona.
“Samo da rata ne bude”. Rečenica je kojom se uspješno kupuje socijalni mir, dok polako tonemo u siromaštvo, nijemo posmatrajući i razmišljajući kako to najbolje predstaviti na društvenim mrežama. Kako reče sagovornica Vovna, jer je lakše napisati, nego reći.
