U poslednjih par mjeseci u Federaciji BiH imamo trend da se određeni ljudi proglese personom non grata, pa je tako Muharem Bazdulj postao nepoželjan u Bihaću, a Amir Reko u Goraždu.
A šta mu je to persona non grata?
Persona non grata je latinski izraz za neprihvatljivu osobu, koji se u diplomatskoj komunikaciji upotrebljava za osobu čije prisustvo na području države primateljice nije poželjno. Razlozi za njezinu upotrebu mogu biti zbog osobe same (njezinih izjava ili ponašanja koji su uvrijedili ili povrijedili interes države primateljice), do prekida odnosa ili rata.
Bazdulj je nepoželjan u Bihaću jer je uz “Romaniju” Halida Bešlića feštao sa Peterom Handkeom “negatorom genocida i ljubiteljom politike ratnog zločinca Slobodana Miloševića u sred rata kojeg su vlasti u RS-u odlikovali istim odlikovanjem kao Karadžića i Mladića i podigli mu spomenik u Banjaluci”.
Reko je nepoželjan jer “već duži period istupa u medijima iznosi neargumentirane tvrdnje, čak i o događajima kojima nije ni prisustvovao nakon što je otišao iz Goražda i dezertirao iz ARBiH. Na taj način kalja čast Armije RBiH, krv koju smo prolili i žrtve koje smo dali, te faktički izjednačava agresora sa žrtvom. To je njegova vrsta populizma i mi smo čekali neće li doći do izvinjenja Amira Reke, ali on se nije udostojio da se izvini”.
Na stranu što ove odluke nemaju nikakvu pravnu težinu, već samo simboličku nameće mi se jednostavno pitanje?
Zašto se za nepoželjnog proglašava jedan pisac i kolumnista, koji se trenutno odlično snalazi u Beogradu, i bivši oficir Armije BiH i benigni političar, a ne recimo srpski i hrvatski političari koji u mnogo većem stepenu negiraju genocid u Srebrenici, veličaju, odlikuju ratne zločince, afirmišu politike Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana, zagovaraju i rade na raspadu države?
Zapitajmo se zašto Sarajevo, Bihać, Tuzla, Zenica, Visoko, Cazin, Ćelić, Olovo, Tešanj ili Gračanica ne proglase Milorada Dodika i Dragana Čovića za persone non grata, jer oni realno mnogo iskrenije i sa više strasti, mnogo duže i sistematičnije rade sve ono što smeta Bošnjacima kod Bazdulja i Amira Reke.
Pa sa kim bi onda bošnjačke partije pravile vlast u kantonima, Federaciji BiH i na nivou države?
Pokazivati mišiće, poštenje i patriotizam na Bazdulju i Reki koji vas mogu, svojim pisanjima i izjavama, iznervirati i naljutiti i ništa više, a istovremno formirate vlast sa mnogo gorim od njih, nije ništa drugo nego licemjerno.
Znam, reći ćete, to je politička realnost, kada već moraju da tolerišu četnike i ustaše, ne moraju svoje izrode.
U stvari, simbolički progon Bazdulja i Reke iz Bihaća i Goražda ima za cilj da pokaže običnim Bošnjacima kako prolaze oni koji se drznu da misle, govore, pišu ili se ponašaju drugačije od onoga što je dozvoljeno.
To je i dokaz kroz kakav „pakao“ prolaze legitimni bošnjački predstavnici, na svim nivoima vlasti, kada moraju da sarađuju sa „monstrumima“ koji su opet legitimni predstavnici druga dva naroda.
Ipak, oni to sve rade zbog Bosne i Hercegovine i nema tog paušala, dnevnice i plate, koja bi tu bol ublažila.
Zato pravi Bošnjak Bazdulja i Reku ne opaža kao žrtvene jarce, oni su za njega obični krmci, a krmcima nije mjesto u Bihaću i Goraždu.
