Nakon rasprave pred glavni pretres pred Apelacionim vijećem Suda BiH u drugom postupku protiv Zijada Mutapa i ostalih, Muriz Memić izjavio je da se svi boje svjedočenja Kemala Dizdarevića. Naime, tužioci su predložili da se pred sudom sasluša dr. Kemal Dizdarević po pitanju navodne amnezije Alise Mutap.
Zašto bi Dizdarevićevo svjedočenje moglo baciti novo svjetlo na slučaj “Memić” te zašto bi se baš tog svjedočenja, kako je kazao Memić, neki plašili?
Naime, u nalazu iz 2016. godine, dr. Kemal Dizdarević i Sandra Vegar-Zubović, kao vještaci, naveli su da “Alisa Mutap ne pokazuje znake retrogradne amnezije (sjeća se precizno događaja prije povređivanja), a nakon toga navodi tipične znake anterogradne amnezije (ne sjeća se događaja i vremena neposredno nakon njega), što je kako su naveli, netipična situacija, ali se ne može tvrditi da simulira. Kod klasičnog potresa mozga pacijenti obično pokazuju znakove retrogradne amnezije, što kod nje nije slučaj”.
Članica ovog tima dr. Jasminka Đelilović-Vranić tada je izdvojila svoje mišljenje, te navela da ona ostaje u cijelosti kod svog ranijeg nalaza, a u kojem je navela da smatra da je Alisa Mutap pretrpjela teži potres mozga i potvrđuje dijagnozu amnezije.
Šta piše u Dizdarevićevom vještačenju
Prof. Dizdarević sve ove godine javno je govorio o slučaju Memić i svaki je put jasno stajao iza svoga vještačenja. U medijskim istupima Dizdarević je ranije problematizirao uništavanje ili gubljenje eventualnih dokaza, pa u tom slučaju, kako je rekao, tvrdnja o nepostojanju amnezije ne može biti ojačana dodatnim faktorima.
“Problem, također, nastaje kada se vještačenje promptno poništava od onih koji su tražili vještačenje (tj. od tužitelja). A zašto? Ne znamo zašto. Neki kažu zato jer je takvo vještačenje u kontradikciji s potrebama onih koji su tada vodili istragu. Problem nastaje i kada se vodi novi sudski postupak za prikrivanje dokaza, a sam Sud odbija svjedočenje onoga koji je napisao vještačenje iako je u tom novom postupku nadležni tužitelj predložio tog vještaka Sudu radi obrazloženja njegovog, ranije napisanog vještačenja”, govorio je prof. Kemal Dizdarević.
On je ranije i analizirao svoje vještačenje.
“Ključni faktor u postavljanju dijagnoze potresa mozga je gubitak svijesti nakon udarca. Kao dokaz gubitka svijesti služi nam potvrda neutralnog lica koje je bilo prisutno na mjestu događaja ili o tom gubitku svijesti zaključujemo indirektno zbog postojanja amnezije (gubitka sjećanja) povrijeđenog. Nikada ne pitamo povrijeđenog: “Jesi li gubio svijest?” Pri primarnom pregledu povrijeđeni koji je stvarno gubio svijest naprosto ne izjavljuje da je gubio svijest, već se ne sjeća perioda neposredno prije nastanka povrede (retrogradna amnezija), samog momenta povređivanja (traumatska amnezija) i često perioda nakon povrede (anterogradna amnezija).
…Alisa Mutap u svom iskazu ne prezentira znake retrogradne amnezije, što je netipična situacija. Vještačena se detaljno sjeća svih događaja do trenutka povređivanja, a nakon toga navodi tipične znake traumatske i anterogradne amnezije…” Iz ovoga proizlazi da je sjećanje prezentirano do momenta udarca (“…trznuo je glavom prema meni…” i onda prestaje sjećanje. Prevedeno, ovdje nema jasne retrogradne amnezije, već samo traumatska i anterogradna amnezija, tj. amnezija od momenta događaja pa nadalje. Opis “trznuo glavom” odnosi se na Dž. M., vjerovatno nakon udarca, a skoro pa istovremeno i vještačena se “otad ništa ne sjeća”, želeći reći da je tada i ona dobila udarac.
Ne znam niti jednu pacijenticu koja tačno zna da je upravo “…tada izgubila svijest…” (kao što bilo koji čovjek ne zna da je “baš tada zaspao”). To doktoru nije uvjerljivo, niti može biti potvrda gubitka svijesti. Posebno gubitka svijesti s dugotrajnom anterogradnom amnezijom. A daljnja izjava: “Nikog nisam čula, bili su mir i tišina. Učinilo mi se da je to bilo kao da je on vidio nešto iza nas i ja sam tada izgubila svijest…”, jeste opis koji je u kontradikciji s onim što neurohirurg svakodnevno ima priliku vidjeti. Ovo je kao u nekoj prozi”, govorio je Dizdarević.
Zatim je dodao:
“Odjednom se prestala sjećati, ali ipak nakon toga donosi impresije koje impliciraju svjesnost oko sebe (“…nikoga nisam čula, bili su mir i tišina…učinilo mi se ….tada sam izgubila svijest”. Ne možeš se prestati sjećati, a onda naknadno donositi impresije koje su ništa drugo nego sjećanje. Ovako funkcionira simulacija događaja.
Normalno, redoslijed je sljedeći: udarac u glavu, posljedični kratkotrajni gubitak svijesti, buđenje u punu svijest, te naknadna svjesnost o amneziji koja je obično djelimična i retrogradna (ne samo traumatska i anterogradna).
…kod ispitane Alise Mupat postoje znaci koji idu u prilog konkusije mozga: povreda glave, uredan neposredni CT nalaz intrakranijalnih struktura, anterogradna i traumatska amnezija, tranzitorni gubitak svijesti, nedostatak fokalnog neurološkog deficita.
Međutim, nedostatak retrogradne amnezije te preciznost rekonstrukcije događaja prije povređivanja od ispitane Alise Mutap su vrlo nespecifični fakti za ovu vrstu povrede. Također, nedostatak objektiviziranja događaja i samog gubitka svijesti te nedostatak MRI dijagnostike relativiziraju dijagnozu konkusije mozga” (iz Vještačenja).
Ovdje je ustvari navedeno da postoji jasna sumnja da vještačena simulira, ali da ta sumnja, naravno, nije dokaz i da Tužilaštvo mora krenuti u potragu za dokazima koji bi potvrdili tu sumnju. To se nije desilo”, pojašnjavao je prof. Dizdarević.
Ključni faktor
On je 2021. u odgovoru na otvoreno pismo dr. Sebije Izetbegović i prof. dr. Enre Suljić, kazao kako je vještačenje Alise Mutap bilo netipično.
“Ima jedan ključni faktor, a to je da pacijenti koji su imali potres mozga, oni uvijek imaju element tzv. retrogradne amnezije. Kad pacijent govori bez toga, možemo sumnjati da simulira. Naime, pacijent doživi traumu i potres mozga, gubi svijest dvije minute, probudi se i priča potpuno normalno, možda ima malo mučnine. On priča priču i vi vidite da li se on ne sjeća prije, za vrijeme ili poslije događaja i vi prepoznate da li pacijent ima rupu u sjećanju. Opseg amnezije pacijenta se s vremenom smanjuje.
I nakon pet godina osjećam ljudsku potrebu da razjasnim, u nalazu sam spomenuo da bi se za amneziju moralo ispuniti nekoliko faktora. Alisa je imala uredan CT nalaz, to je tako kod većine pacijenata s amnezijom, ali u slučaju ovakvih događaja mora se tražiti magnetna rezonanca. Dvadeset pet posto pacijenata ima pozitivan magnet nakon kontuzije mozga”, naglasio je tada dr. Kemal Dizdarević.
