Zastupnica Skupštine Kantona Sarajevo Amra Junuzović – Kaljić (NiP) je kazala da je pedijatrija već jako ugrožena grana, te da postoji zabrinutost ko će se u budućnosti brinuti o djeci, a posebno o djeci koja imaju poteškoće u razvoju.
Na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo na dnevnom redu je informacija Ministarstva za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo o stanju inkluzivnog odgoja i obrazovanja s prijedlogom mjera za unapređenje odgojno-obrazovnog rada s djecom s teškoćama u predškolskim ustanovama, osnovnim, srednjim školama i centrima.
Zastupnica Amra Junuzović-Kaljić je kazala da kroz pedijatrijske ordinacije prolazi puno djece, a pedijatara, visoko-sofisticiranog kadra je sve manje.
“Rana detekcija nema cijenu, jer kada se oštećenje rano detektuje, tada možemo terapijskim tretmanima djelovati na način da sutra nemamo invalida”, istakla je zastupnica NiP-a Amra Junuzović-Kaljić.
Najaranija detekcija poremećaja razvoja djeteta, dodala je, započinje od porodilišta, od pedijatrijskih pregleda, a u tom dijelu je zanemaren je početak.
Kada se detektuje oštećenje zdravlja djeteta, razvojna poteškoća djeteta, dijete se dijagnostički i terapijski delegira i prema hospitalnim ustanovama, savjetovalištima – Neurorazvojno, Neuropedijatrijsako savjetovalište, klinička psihologija.
“Imamo zdravstvenih radnika ali ih je sve manje, a pedijatrija je već jako ugrožena grana. Ne znam u narednom periodu ko će se brinuti o našoj djeci, i posebno o djeci koja imaju razvojna oštećenja ili djeci sa zdravstvenim poteškoćama”, rekla je.
Kao primjer, navela je da Neurorazvojno i Neuropedijatrijsko savjetovalište u Sarajevu doslovno imaju samo dva profesionalca, koji se brinu o svoj djeci.
Dijete sa posebnim potrebama, pojasnila je, je svako dijete koje se razlikuje od prosječnog djeteta u određenoj društvenoj i kulturnoj zajednici. To su djeca sa senzornim sposobnostima, djeca sa komunikacijskim sposobnostima – teškoća u učenju, disleksija, disgrafija, diskalkulija, govorne smetnje.
Navela je podatak da je sve više govornih smetnji, usporen razvoj govora kod djece, a to je, po njenom mišljenju, donijela pretjerana izloženost ekranima, mobitelima, kompjuterima, te se mora i u tom pravcu djelovati – educirati roditelje.
Također, djeca sa intelektualnim oštećenjima, poteškoćama, su djeca koja imaju problema u socijalnom i emocionalnom ponašanju, a takve djece je sve više.
Ukazala je i na djecu sa hroničnim bolestima – astma, dijabetes, a posebna kategorija su djeca sa tjelesnim invaliditetima, koja mogu imati ortopedsko oštećenje, ili neuromotorno oštećenje ili kombinaciju oba, cerebralna paraliza, epilepsija.
“Mijenja se vrijeme i sa tim vremenom treba ići. Inkluzivno obrazovanje je u začetku, možemo naučiti koliko nam treba struke, razvoja. Važan nam je strateški cilj, a taj je da dijete koje ima oštećenja zdravlja, postigne u svom kapacitetu najviše što može, da postane samostalan individuum, osposobljen za samostalan život”, poručila je zastupnica Junuzović-Kaljić.
Zaključila je da inkluzivni sistem obrazovanja treba da odgovara svima, jer se temelji na ravnopravnom uključivanja svih učenika u životu školske zajednice, ali taj pristup mora biti individualiziran, mora imati osnovnu bazu i vodiče u pravcu djelovanja.
S obzirom da je u reformi zdravstva došlo do ukidanja specijalizacije školske pedijatrije, a medicinsku brigu o djeci preuzimaju porodični ljekari, ona smatra da je potrebno osmisliti odgovarajuće edukacije.
