Uginule životinje i ostaci životinja iz procesa proizvodnje mesa u BiH još završavaju na deponijama smeća, u jamama, koritima rijeka, te predstavljaju veliku opasnost za zdravlje stanovništva. Zbrinjavanje animalnog otpada ostaje neispunjena obaveza BiH na putu ka članstvu u EU, iako postoji spremnost investitora da pokrenu fabriku za njegovu preradu.
Kompanija “Agroproteinka” iz Zagreba iskazala je namjeru da fabriku “Bioorganika” izgradi kod Kaknja, ali nepostojanje potrebnih zakonskih propisa na državnom nivou onemogućava ovu investiciju, pa se već 11 godina okolinska dozvola obnavlja, a nakon izgradnje temelja i pristupnog puta radovi stoje.
Dimenzije problem
Profesor Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta UNSA Amir Ganić kaže za “Avaz” da građani BiH ne shvataju dimenzije problema zbog sadašnjeg načina tretiranja animalnog otpada, te dodaje da je to jedan od ključnih problema zbog kojih BiH nije u mogućnosti da plasira svoja crvena mesa i proizvode od njih na tržište EU.
– Kafilerija je jedini način kako se animalni otpad kvalitetno može zbrinuti, a nemamo niti jednu ozbiljnu u BiH. Od jedne životinje koja uđe u klaonicu, zavisno od vrsta i kategorija, oko 55 posto je iskoristivi dio, a 45 posto su odgovarajući nus proizvodi. To nije otpad, već su to toliko važne sirovine, koje u određenim vidovima tehnološke obrade višestruko mogu da nadilaze vrijednost mesa, kao osnovnog proizvoda – kaže profesor Ganić.
Pojašnjava da ono što smatramo otpadom iz mesne industrije predstavlja sirovinu za više od 70 industrijskih grana, posebno farmaceutske industrije do proizvodnje organskog đubriva i energije. Kao primjer, prof. dr. Ganić navodi da BiH uvozi više od 95 posto ovitaka za različite kobasičarske proizvode, a u pitanju su deseci miliona maraka godišnje.
Gdje završavaju
– Vi tu imate niz različitih animalnih hranjiva, koja možemo ponovo vraćati u ishranu nepreživara ili kućnih ljubimaca. U prodajnim objektima možete vidjeti da ne postoji nijedna hrana za životinje koju kupujemo, a da je domaćeg porijekla. Osim toga, mi imamo problem s uginućima domaćih životinja, životinja na cestama koje udari vozilo i da li se iko pita gdje to završava. To su ozbiljni rizici za ljude i biodiverzitet. U posljednje vrijeme imamo problem s bolestima svinja, s bruceolozom, posebno kod sitnih preživara, gdje ljudi životinje koje se eutanaziraju zakopavaju na vlastitom posjedu. Posljednjih par mjeseci imamo problem s crnim prištom kod goveda, bolešću koja se može prenijeti i na ljude, čiji uzročnik može da preživi više od 30 godina u zemljištu, zakopan nekoliko metara u dubinu. Sve to ide u vodotokove. Zato mi imamo ozbiljan problem sa zbrinjavanjem animalnog otpada, a nadležni organi ne rade svoj posao – ističe Ganić.
Manji rizik i opasnost
Iako je u početku imala podršku lokalnih vlasti, izgradnja “Bioorganike” danas nailazi na otpor općinskih vlasti, a u međuvremenu se pobunilo i lokalno stanovništvo koje se, pored postojećih cementare i termoelektrane, plaši utjecaja izgradnje novih fabrika. Profesor Ganić smatra da je građanima potrebno na kvalitetan način prezentirati sve detalje projekta, a investitor mora poštovati sve zakonske norme.
– U takvim uslovima to je sigurno mnogo manji rizik i opasnost od onoga što imamo danas. Na temperaturama preko 580 stepeni nestaje sav biološki materijal i dobijate neorgansku materiju i nemate rizika da taj biološki dio može izaći u biodiverzitet. Naravno, tehnološke norme i standardi se moraju poštovati, moraju postojati određeni filteri i tako dalje, ali da li iko pravi problem s radom termoelektrana?! – ističe prof. dr. Amir Ganić.
