U preduzeću „Intrag“ iz Tuzle, koje je prije 11 godina osnovano s ciljem zapošljavanja osoba s invaliditetom, od nekadašnjih 12 radnika danas su ostala samo dva. Većina je ponovo završila na evidenciji nezaposlenih, a uprkos zakonskim obavezama, solidarnost i empatija gotovo da ne postoje.
Jedina zaposlena osoba s invaliditetom u ovom trenutku je Ana Zec, koja je do prije nekoliko mjeseci radila rame uz rame sa deset kolega.
„Ovo je krivica društva kompletnog, od institucija, zakona, građana, svih nas“, poručuje Ana.
„Intrag“ proizvodi vizit-karte, letke, brošure i suvenire, ali potražnja je skromna, a povećanje minimalne plate bilo je prevelik teret. Zbog nedostatka sredstava otpušteno je sedam radnika, a pomoći nije bilo ni na pomolu.
„Niko se nije odazvao da kaže: dajte da probamo našim radom, ono što mi proizvodimo da kupujemo od vas i da pokušamo održati tu proizvodnju“, onjašnjava direktor preduzeća Anes Ćehović.
Situacija se dodatno pogoršala kada je „Intrag“ iz Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom dobio obavještenje da nema pravo na dalje učešće u programima.
„Kada nas je ostalo pet, pokušali smo da se javimo. Dobili smo odgovor od Fonda da smo neopravdano otpustili radnike i da se ne možemo prijaviti“, kaže Ćehović.
Iako je javni poziv Fonda u toku, „Intragu“ je onemogućeno učešće. Iz Fonda su za BHRT potvrdili da prema njihovom Pravilniku teško ekonomsko stanje i nedostatak sredstava za rad nisu opravdani razlozi za prekid programa.
Otežavajuću okolnost predstavlja i činjenica da su javne institucije zakonom obavezne da 30 posto javnih nabavki materijala vrše od ovakvih preduzeća. U praksi se ta odredba rijetko poštuje, iako bi upravo ona mogla spasiti radna mjesta osoba s invaliditetom.
„Oni koji imaju puno više mogućnosti zaposliti osobe s invaliditetom, a pri tome mislim na javne institucije, državu kao najvećeg poslodavca, ne da ne zapošljavaju osobe s invaliditetom, nego najčešće ne plaćaju one obaveze u slučaju da ne zapošljavaju“, naglašava predsjednik Informativnog centra za osobe s invaliditetom „Lotos“ iz Tuzle Suvad Zahirović.
Slučaj „Intraga“ pokazuje kako su nedostatak solidarnosti i empatije u društvu snažniji od zakonskih rješenja. Deset radnika s invaliditetom ostalo je bez posla i prava na dostojanstven život, dok institucije – i pored zakonske obaveze – nisu učinile ništa da to spriječe.
Stanje u Intragu svjedoči nedostatku empatije i solidarnosti u svim sferama društva. Hoće li donosioci odluka i ovog puta pasti na ispitu?
