Federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić danas je izjavio da se prijedlog uprave Nove Željezare Zenica da se pojedini pogoni iznajme Energoinvestu, uz istovremeni zahtjev da se povuče Prijedlog zakona o vanrednoj upravi, ne može posmatrati kao ozbiljan, cjelovit i dugoročno održiv model stabilizacije tog industrijskog sistema jer otvara niz ozbiljnih pravnih, ekonomskih, tehnoloških i operativnih rizika.
– Prije svega, Nova Željezara Zenica se nalazi u prethodnom stečajnom postupku. Sud je još u februaru 2026. godine pokrenuo prethodni postupak i imenovao privremenog stečajnog upravnika, čiji je zadatak da utvrdi postoje li uslovi za otvaranje stečaja. U takvim okolnostima bilo kakvi pregovori o zakupu, ustupanju pogona ili parcijalnom poslovnom aranžmanu ne mogu imati potrebnu sigurnost dok god nad kompanijom postoji realna i formalna prijetnja stečaja – naveo je Lakić.
Dodao je da, drugim riječima, nije moguće ozbiljno pregovarati o proizvodnji, snabdijevanju, zapošljavanju, investicijama i tržišnim ugovorima ako druga strana istovremeno ostaje u režimu predstečajne neizvjesnosti.
– Svaki zakupac, pa i Energoinvest, u takvom modelu bi preuzimao operativni rizik bez kontrole nad ključnim pretpostavkama poslovanja: imovinom, sirovinama, energijom, radnom snagom, infrastrukturom, dozvolama, dobavljačkim lancima i eventualnim stečajnim posljedicama. Zbog toga je posebno problematično da se kao uslov za navodni poslovni aranžman traži povlačenje zakona o vanrednoj upravi. Taj zakon nije prepreka rješenju, nego instrument da se uspostavi pravni okvir, odgovornost, nadzor i stabilnost procesa. Vlada FBiH je Prijedlog zakona utvrdila s ciljem zaštite radnih mjesta, očuvanja domaće industrije i stabilnosti privrednog sistema Federacije BiH. Povlačenje zakona bi značilo vraćanje procesa u zonu neformalnih dogovora, bez jasnih garancija, bez institucionalne kontrole i bez zaštite javnog interesa – smatra Lakić.
Istakao je da s industrijskog i tehnološkog aspekta, Željezara Zenica nije običan pogon koji se može izolovano iznajmiti i pokrenuti kao zasebna radionica već je riječ o složenom proizvodno-energetskom sistemu u kojem su međusobno povezani proizvodni pogoni, energetska infrastruktura, transport, logistika, održavanje, radna snaga, sirovinska baza, ekološke obaveze i tržišni plasman.
Lakić je naveo da i samo ranije javno obrazloženje Vlade FBiH pokazuje da se problem Željezare ne tretira kao pitanje jednog pogona, nego kao pitanje konsolidacije i restrukturiranja industrijskog sistema od šireg značaja.
– Zato proizvodnja ima smisla samo ako postoji mogućnost korištenja svih relevantnih resursa: imovine, infrastrukture, postrojenja, zemljišta, priključaka, energetskih kapaciteta, ugovora, radnika i tržišnih kanala. Parcijalni zakup jednog ili više pogona, bez kontrole nad cjelinom sistema, može proizvesti samo privid aktivnosti, ali ne i stvarnu industrijsku održivost – naglasio je Lakić.
Poručio je da je poseban rizik da se zakup pogona koristi kao prelazni aranžman kojim bi se odgodilo institucionalno rješenje, zadržala kontrola postojećeg vlasnika nad ključnom imovinom, a odgovornost za eventualni neuspjeh prebacila na Energoinvest, Vladu FBiH ili radnike.
Za Lakića to nije prihvatljiv model jer ako postoji iskrena namjera da se proizvodnja obnovi, onda mora postojati spremnost da se proces vodi transparentno, kroz cjelovito restrukturiranje, uz jasnu kontrolu nad imovinom i budućim poslovanjem.
– Energoinvest može imati značajnu ulogu u stabilizaciji i razvoju Željezare, ali ne kao zakupac izolovanog pogona u kompaniji nad kojom visi stečajni rizik. Njegova uloga ima smisla samo u institucionalno uređenom modelu u kojem se zna ko upravlja, ko odgovara, ko snosi rizik, šta je predmet restrukturiranja i kako se štite radnici, povjerioci, javni interes i industrijska funkcija Željezare. Zato se odgovor sam po sebi nameće: Vlada FBiH i Energoinvest ne mogu ulaziti u aranžmane koji bi značili preuzimanje operativnog rizika bez upravljačke kontrole, bez pravne sigurnosti i bez garancije da će se spriječiti stečaj, rasparčavanje imovine ili daljnje slabljenje proizvodnog sistema – istakao je Lakić.
Dodao je da, ako uprava i vlasnici Nove Željezare Zenica zaista žele dogovor, prvi korak ne može biti zahtjev za povlačenje zakona, nego uklanjanje prijetnje stečajem, puna transparentnost poslovanja, otvaranje svih podataka o imovini, obavezama, povezanim licima, ugovorima i stanju postrojenja, te prihvatanje institucionalnog okvira koji omogućava cjelovitu konsolidaciju.
– Vlada FBiH ne može pristati na model u kojem bi se javnom sektoru ponudila samo odgovornost, a privatnom vlasniku ostavila kontrola nad ključnom imovinom i odlukama. To bi bio ekonomski neracionalan, pravno nesiguran i tehnološki neodrživ aranžman. Cilj ne smije biti iznajmljivanje dijelova Željezare. Cilj mora biti očuvanje i ponovno pokretanje funkcionalnog industrijskog sistema, zaštita radnih mjesta, stabilizacija proizvodnje i sprečavanje da strateška industrijska imovina Federacije BiH bude svedena na predmet parcijalnih, kratkoročnih i rizičnih poslovnih kombinacija – zaključio je Lakić, saopćeno je iz Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije.
