Gesta ljubavi u Zenici iskazuju se na razne načine. Dok se jedan dio Zeničana, onih mlađih, odlučuje da voljenu osobu iznenadi ljubavnim napisima po ulicama, zgradama ili mostovima, oni nešto stariji često za ljubav daju mnogo više.
Odavno su ljubavnim porukama ispisani gotovo svi dijelovi grada, a najviše ih pak ima na šetalištu na Kamberovića polju. Nerijetko se zna desiti i da na nekom mostu osvane transparent sa ljubavnom porukom ili imena ugravirana na katancu i zaključana na mostu. Zeničanin Marko Babić kako kaže i sam je nekada ispisivao ljubavne poruke na ulicama svoga grada.
„Većina zeničkih mladića prošla je tu fazu. To je samo jedan od načina da se pozitivno iznenadi voljena osoba“, rekao je Marko Babić.
Ljubav pobjeđuje svaki strah
Starije generacije imaju svoj način iskazivanja ljubavi, neki od njih su zadivljujući. Safet Golub (63) za ljubav je bio spreman žrtvovati i dio svojih organa. Sa suprugom Hamidom u braku je 40 godina. Radi otkazivanja bubrega Hamida je bila primorana ići na dijalizu deset godina. Dugi vremenski period Safet je bio sputavan u nakani da pomogne supruzi, te na kraju, upornost se isplatila. Hamidi je prije pet mjeseci za godišnjicu braka donirao svoj bubreg.
„Supruga je deset godina išla na dijalizu, ali čim je krenula sa terapijama odlučio sam da joj nekako pomognem. Zašto da ja imam dva zdrava bubrega, a ona nema nijedan? Nakon tog pitanja krenuo sam u akciju gdje sam bio sputavan od mnogih doktora i niko mi nije dao podršku. Ta borba je trajala dugo, ali sam bio uporan i upornost se isplatila. Na kraju, našao sam doktora koji mi je rekao da mogu dati bubreg i ne moram ići u inostranstvo, te da mi pare nisu potrebne za to“, pričao je Safet.
Transplantacija je obavljena prije pet mjeseci i sve je proteklo u najboljem redu, a kako Safet navodi sve se izdešavalo kao u snu.
„Kao da sam usnio da sam dao bubreg, jer nikakvih posljedica nemamo ni supruga ni ja. Osjeća se dobro, jede dobro, a i dobro spava. Dok je išla na dijalizu nikada nije jela normalno, a ni spavala jer zna se šta radi dijaliza“, dodaje Gobul.
Posebnu težinu ovom činu daje činjenica je Safet svojoj supruzi bubreg donirao na 40. godišnjicu braka.
„U braku smo punih 39, a sad već 40 godina, bubreg sam joj dao na godišnjicu braka. Poklopilo se da je godišnjica u devetom mjesecu, a bubreg sam joj donirao tada. Hvala Bogu na godišnjicu braka poklonio sam joj svoj bubreg sa halalom“, prisjeća se Safet sa suzama u očima.
Ljubav ovog bračnog para je uzajamna i puna poštovanja i zasluga.
„Da živiš pored nekog kamena 40 godina zavolio bih ga. Kada vidiš bolesnika pored sebe koji pati deset godina i kojeg voliš uradio bi sve, tako bi dao i drugi bubreg. Toliko mi je drago sto sam joj pomogao i opet bih, pa makar ostao i bez drugog bubrega, jer pored ljubavi neke stvari potrebno je i zaslužiti, a moja supruga je to u potpunosti zaslužila“, ističe Safet.
Da ljubav pobjeđuje svaki strah Safet je najbolji dokaz. Pri samom odlasku na operaciju smijeh i pjesma pratila je ovog hrabrog i humanog Zeničanina.
„Pri odlasku u operacioni blok ponašao sam se kao da idem na izlet ili u šetnju. Zezao sam se sa sestrama, pričao viceve, uvijek sam bio pozitivan i zabavljao osoblje i bolesnike i na kraju krajeva pisao sam pjesme“, ispričao je zaljubljeni Zeničanin.
Pjesme kao dokaz ljubavi
Prije transplantacije, tragajući za bubregom, Safet je počeo pisati i pjesme. Ni slutio nije da će u šezdesetim postati pjesnik.
„Dat ću dio svoga tijela neka znade zemlja cijela, ako ne može sad direktno probat ćemo indirektno. Ako ne bih mijenjat mogao ja bi svoj bubreg prodao, dao bih ga ispod cijene da ublažim muke njene. Kad bih ja svoj bubreg prodao još bih svojih para dodao, pa bih sa njom ko raketa obišao pola svijeta…“, napisao je Safet.
„Ljubav je uvijek pobjeđivala. I u ratovima ljubav je pobjeđivala“, zaključuje Safet Golub.
(VisokoIN/AA)
