Baš neki dan, na facebook-u, na jednoj od stranica koje sam „lajkao“, postaviše ljudi ovaj ajet iz Kur'an-a: “Šta vam je zašto jedni drugima ne pomognete?” Es-Saffat, 25. O tome stalno razmišljam, šta je sa ljudima, pa neće jedni drugima da pomognu, nego se čak šta više, razjedinjuju što više, na što više razloga, i u što više tabora, plemena, čopora, nacija, kako god.
Deplasirano je govoriti, pisati, razglabati, o klišeu, koji se zove nacija, stranka, odbor, halka, jer je to kod nas apsolvirano, iako naši ljudi to nisu izumili, nego su samo prepisali iz historije razvoja ljudskog društva, i vrsta poredaka i sistema u istim. Ali uvijek ima nešto što se može analizirati, a što vodi insana do razumijevanja situacije, i tako se insan kloni onoga što je sumnjivo, i smutljivo.
Politika kod nas je na nivou sijela, bilo seoskog, kafanskog, ženskog, muškog, mahalskog, i to će tako zauvijek biti, pa na to ne treba trošiti riječi. Meni nije u interesu se baviti politikom, jer mi je ovo sasvim jasno što sam ranije napisao, i apsolutno sam svjestan da naši ljudi nisu sposobni da naprave konstruktivni pomak naprijed za ovo društvo, niti je društvo spremno da se odrekne javašluka u korist napretka. Meni se bavi sa ljudima, pojedinačno, jer je ovdje veoma prisutna stereotipija, odnosno nafuravanje na nekoga ko na neki način vrijedi, nekome.
Dakle, mi ovdje imamo jednog čovjeka i jednu ženu, ne stoje na peronu, nego na vlasti. Stranke i nahije Viš'čke. U svakoj analizi, mora se pogledati u historiju neke pojave, znači ide pogled nazad, pa onda pogled na aktualno stanje, analiza tog odnosa i promjena, i onda se može povlačiti jedna presječna linija hipoteza, ili predviđanja, o budućnosti. Pogledom unazad, možemo se prisjetiti slijedećih izjava i pojava, u kojim je veliki brat (u daljem tekstu mačak ili Garfild od milja, inače predsjednik vladavine u Visokom) na sva zvona najavljivao prvu ženu načelnicu sa hidžabom, kako je ona prava žena i lider, kako ona zna, umije, kako će ona privući simpatije i investicije od zemalja koje gotive pokrivene žene, kako nju niko ne smije provocirati, kako će svako ko u nju pipne imati problema sa Garfildom, kako je ona pozitivni išaret, kako ovo, kako ono, hvalospjevi kao o Jovanki Orleanki, samo što je razlika što je Joca izgorila na lomači, a ova ima pokrivku na sebi, od azbesta, koji je inače vatrootporan. Na dunjaluku naravno.
Nekad je Garfild bio glavni Horoz, ali je u međuvremenu uvidio da mu koke spremaju kazan, u kojem se on može samo kuhati, a nikako pitati o nekim stvarima, koje su prva bula i njene pomagačice, odlučile da se exluzivno bave i pitaju. Dakle, Veliki brat je doživio transformaciju, ili neku nevjerovatnu evoluciju, iz horoza u mačka, jer je bio primoran na to, od strane kokoški. Takav je život, sad si glavni horoz, kukuričeš, svi te slušaju, kad odjednom ti se koke kake po glavi, i spremaju ti kazan, a horoz isfrustriran prijeti napuštanjem farme i kokošinjca. I onda na kraju, napne se iz sve snage, i pretvori se u mačka, glavnog mačka, Garfilda.
Interesantno je da se mjesto obitavanja kokoški i horoza, oduvijek zove kokošinjac, nikad se nije zvao horozinjac, toliko o vladavini u Visokom.
Dok se horoz pretvarao u Garfilda, pojavili su se razni novi horozovi, da se izrazim narodski, što je samo ubrzalo proces transformacije u Garfilda kod horoza, velikog brata, koji dobije išaret s vremena na vrijeme, a koji nas dovede u situaciju u kojoj se nalazimo. On se ne nalazi u toj situaciji, barem ne finansijski, jer je milioner. Ali ima još horozova u gradu, milionera, i oni se ne boje Garfilda, jer je Garfild spori mačak, ko je gledao taj crtani, zna karakteristike Garfilda, voli pojest, ima samo jednog nazovimo prijatelja, koji je tupavi cuko, i ima gazdu koji je poprilično levat, i pada na sentimentalnost prema Garfildu.
Na farmi, ili nahiji, odnosno čaršiji, je sve razvidno, očigledno, sve se vidi, sve se zna, i sve se na kraju rasplete. Tako se i kolo koje su pleli Horoz i Prva Koka, rasplelo, ali hajde da se ono samo rasplelo, dobro bi bilo, neko drugi bi uzeo taj kanap, pa bi ga ponovo u nešta korisno ispleo, ali ovo njihovo kolo se nije rasplelo, nego se zaplelo. I sada umjesto da imamo neki napredak, mi imamo zaplet, i umjesto da se priča počne pretvarati u neku pozitivnu, ona se ponovo vraća u neku dramu, neku poganu sapunicu, mješavinu neke turske, mexičke i kolumbijske zavrzlame, koja ne valja ni na televiziji ako se gleda, a kamoli ako ti se događa u životu.
Donedavno, svi su se kleli jedni u druge, a sada se kolju jedni na druge. Donedavno, lažna Merkel je o Garfildu govorila kao o Tayipu, Garfild o lažnoj Merkel kao o išaretu odozgo, Zorica samo što nije sebi prišila penis veličine nekog crnca iz Gane, ubrizgala duplu dozu testosterona iz vitrine Hulk-a, sve u cilju da muški odbrani sve napade na Garfilda i lažnu Merkel, onaj ofarbani propali rukometni golman pisao neke tekstove u odbranu šatro vladara, a sve u namjeri da svoju mezimicu uhljebi u vlast, jer da nije to radio, morao bi je zaposliti u firmi koja pravi struju, a to nije još za vakta, nije još penzija zakucala na vrata. Oni kompleksaši sa privatnog sajta su se pogušili u svojim govnima koja su izasrali, što reče zlikovac Šešelj, situacija je sada eskalirala toliko, da se osjeća treperenje vazduha, kao onda kad provališe da je Cllinton nešta radio sa Monikom, a Hilary nije znala, ko biva.
Interes i sujeta su posvađali Garfilda i Investment Merkel, jer šta može drugo Bošnjake posvađati, osim para i želje za vlašću. Ima i druga opcija, da se oni foliraju, da nas levate, ovako javno, a da su privatno u super odnosima, ali tu opciju ostavljam samo na čekanje, jer po sadašnjim pokazateljima, zainatili su se oni koji su nam trebali napraviti makar malo bolji ambijent u gradu. Da se razumijemo, ako je nekom neki fantomski multikulti centar zabremedet, ili neko šetalište, dječije igralište, onda neka se odseli negdje gdje Europa nije 3 i po sata odavde.
Išaret Merkel slavila Hidžretsku novu godinu, sa svojim vjernim pratiljama, i lizoguzobinama (nova vrsta konkubina), uz melodije i pjesmu Halida Muslimovića. Hvala Bogu pa se čovjek preziva Muslimović, i zove Halid, ne d'o Bog da je slavila hidžretsku uz zvuke nekog Saše ili Ace, ima sve gore od goreg. I nakon toga, Garfild je ismijava, čak se i na facebook priključio, i na njemu ofira svoju nekadašnju favoritkinju za dovođenje muslimanskih investicija, tražeći da mu neko pusti pjesmu od Halida M. „Mene je učilo vrijeme“, a nije ni svjestan da bi prije trebao tražiti pjesmu „Znam za sve sam kriv“.
Ova sujetna zajebancija između muškog i ženskog roda, i sterilnih nafuranih političkih ideja, u kojima se samo traži interes sebi i onima koji ti mogu valjati, nas već koštaju propadanja unazad, djeca neće dobiti novo obdanište, neka borave u starom jugoslovenskom koje niko ne održava, koje je puno vlage i u njega niko nije uložio kako treba, a imamo pregršt milionera horozova u čaršiji. Valjda misle da će ponijeti na onaj svijet to sve, ili gomilaju za buduća pokoljenja, a ne znaju da sve pripada Bogu, i sve se njemu vraća. I materijalno bogatstvo, i ljudi. Samo dobro djelo pripada čovjeku, ali neće da pomažu jedni drugima.
Nije samo obdanište problem, ima toga koliko hoćete, u ovom malom prknu od Visokog, o državi dalje neću da govorim, jer mi nemamo države. Komparacije radi, ova država je isto kao da imate auto, sa tri vlasnika, pa nemožete sa njim raspolagati kako treba. A vlasnici šupci, monumentalni.
I tako se završava priča o Horozu, koji se od muke, i kofrćenja kokoški, pretvorio u mačka, Garfilda, koji voli pogrešne pjesme od Halida Muslimovića, i njegove nekadašnje nade u bolju sadakijsku budućnost, koja se pretvorila u nervozu kokoš, jer je ostala bez horoza da kljuca naokolo ostale kada joj zagusti. Nekad sam pisao o ovome, i pogodio sam rasplet koji je ujedno i zaplet, odnosno nagovjestio sam ga, jednostavno analizom prilika u tadašnje doba.
Najbolje bi bilo da se Garfild vrati svom poslu u kojem je milioner, i da se ne glupira više jer će izgoriti od prevelike želje, a da se Magistar Merkel zaposli u nekoj arapskoj firmi, i tako prepuste mlađim budalama da se bave politikom, jer ovo što ih okružuje je goli licemjer, ulizica, miš, i tako nam nema nade u ovom prknu od mahale i nahije. Bolje je jednom opaliti od dno i dozvati se, nego vječno propadati viseći o koncu koji truhne sa nama zajedno.
I mislim da je u kontekstu cijele ove priče, Halid Muslimović nepravedno zapostavljen u odnosu na Halida Bešlića.
(VisokoIN/Visoko.co.ba/Piše: XY)
