Ako ste odrasli s kućnim ljubimcem, vjerojatno smatrate da su vam životinje pravi prijatelji. U očima djeteta ljubimac je pravi član obitelji, a znanstvena istraživanja pokazuju da se djeca koja imaju određenih problema oslanjaju više na svoje ljubimce nego na braću i sestre. Novo istraživanje s Cambridgea upravo i govori o tome kako životinje mogu pomoći djeci da razviju socijalne vještine i samopouzdanje.
Rezultate istraživanja zaključio je dr. Matt Cassels, koji je analizirao podatke iz 10-godišnje studije nazvane Toddlers Up Project koja je imala za cilj pratiti socijalni i emocionalni razvoj djece u dobi od dvije do 12 godina. Casselsova studija fokusirala se na djecu s niskim kognitivnim sposobnostima i njihovim odnosom s obitelji, vršnjacima, učiteljima – i ljubimcima.
Casselsovo istraživanje pokazalo je da kućni ljubimci imaju jako velike i neočekivane učinke na socijalne vještine djece. Nimalo iznenađujuće, djeca koja se suočavaju s teškim vremenima kao što su razvod roditelja ili općenito teški životni uvjeti gotovo su uvijek boležljiviji od svojih vršnjaka, a često i slabiji u školi. Ta ista djeca se također više oslanjaju na svoje ljubimce nego na vršnjake. Djeca koja su snažno vezana uz svoje ljubimce su također bolja u društvenim situacijama, pomaganju drugima, suradnji, dijeljenju i interakciji. Povezivanje s kućnim ljubimcem doprinijelo je njihovoj sposobnosti da se povežu i s ljudima. Casselsovo istraživanje sugerira da se naše veze sa životinjama mogu promatrati kao i naši odnosi s drugim ljudima.
Prethodna istraživanja pokazala su da kućni ljubimci mogu pomoći djeci s autizmom da pokazuju bolje socijalne vještine, posebno ako su te životinje psi. Djeca koja redovito komuniciraju sa psima bolje komuniciraju s ljudima, te bolje reagiraju na društvo oko sebe. Druge studije zaključile su da kućni ljubimci mogu poboljšati suosjećanje, samopouzdanje i smanjiti stres kod djece.
