Sigurno ste čuli za riječ ‘veresija’, odnosno kupovina ili prodaja na vjeru/povjerenje, bez plaćanja. Reklo bi se – preteča kredita.
– Na crtu.
– Na teku.
– Na ‘dođem ti’ – samo su varijacije na temu.
Sam pomen riječi veresija nas vraća u djetinjstvo i asocira na razne narodne umotvorine kao što su: „Čast svakom – veresija nikom“ ili „Davao je na veresiju“ uz sliku čikice koji šeta sa poderanom odjećom i prosjačkim štapom.
Online riječnik ukazuje na to da riječ potiče iz turskog jezika i riječi veresi koja se odnosi na kredit, davanje robe „na vjeru“, posuditi, pozajmiti.
Međutim – pronašli smo jednu interesantnu teoriju – koja kaže:
U Osmanskom carstvu bogatiji i imućniji ljudi bi često ulazili u prodavnice, nepoznate radnje da plate dugove siromašnih ljudi.
Njihovi dugovi su bili zapisivani u sveske koje su se zvale ‘Veresija’. Dobročinitelj bi tako nasumično potrgao nekoliko strana sveske i kazao: OVi dugovi su plaćeni.
Siromašni ljudi nikada ne bi saznali ko je platio njihove dugove, niti bi dobročinitelji znali kome su pomogli.
Interesantno u svakom slučaju, bilo istina ili ne.
