Svi vozači moraju biti upoznati s time koliko je važna njihova uloga u održavanju i zaštiti za gume te s odlukom zašto gume treba zamijeniti te kako skladištiti. Neki vozači ne žele kupiti gume koje su proizvedene prije godinu ili dvije. Kao razlog navode da su takve gume prestare za upotrebu. Međutim činjenica je da nema poznatih naučnih, odnosno tehničkih podataka na temelju kojih bi se utvrdila ili odredila specifična maksimalna starosna granica za nove nekorištene gume za putnička i laka teretna vozila. Pritom je naravno važan uvjet da je automobilska guma u vrijeme skladištenja bila u odgovarajućim uvjetima.
Na sporno pitanje o trajnosti automobilskih guma reagirali su i stručni gumarski časopisi, nacionalna udruženja distributera, odnosno vulkanizera u najvećim evropskim zemljama i proizvođači automobilskih guma. Svi oni upozoravaju da automobilske gume nisu pokvarljiva roba – njihovim je odgovorima zajedničko to da baš svi ističu izuzetnu važnost uvjeta u kojima se čuvaju automobilske gume i načela održavanja guma.
Vremensku određenost krajnjega roka do kojega se gume smatraju novima (ako se pravilno skladište) i kao takve mogu se prodavati možete na primjer naći u dokumentima BS AU 50 iz Velike Britanije. Tamo se navodi da guma može biti stara šest godina, a njihovo nacionalno udruženje distributera autoguma NTDA govori o pet godina od dana proizvodnje.
Pravilno spremljene autogume zadržavaju svoje prvobitne funkcije. Treba međutim upozoriti da se neke funkcije gume tokom upotrebe mijenjaju zbog sporog, ali stalnog habanja, odnosno smanjivanja dubine utora u dezenu gaznoga sloja. Neke se funkcije s vremenom pogoršavaju, a druge poboljšavaju. Na primjer: otpor na akvaplaning i otpor na habanje na mokroj cesti općenito se smanjuju, a upravljivost na suhoj površini i stepen istrošenosti optimiziraju. Vozači će po zdravoj procjeni prilagoditi vožnju s obzirom na istrošenost guma na svom vozilu.
