Sve više podnositelja zahtjeva za azil s Balkana dobrovoljno napušta Njemačku. Razlog tome je možda olakšani pristup njemačkom tržištu rada. No mnogi koji bi morali otići to ne mogu jer su im vlasti zagubile putovnicu.
U Njemačkoj je primjetan jedan novi trend: sve veći broj takozvanih ekonomskih izbjeglica s Balkana se vraća kući. Mjesecima su u Njemačkoj Albanci činili grupu izbjeglica koja je po brojnosti bila na drugom mjestu, odmah posle Sirijaca. A sada i do 100 Albanaca ili Kosovara svakodnevno napušta Njemačku, najviše preko zračne luke u Frankfurtu na Majni. Povratnici na aerodromu u Frankfurtu od policije uzimaju putovnicu i jedan vrlo važan papir, odnosno potvrdu da dobrovoljno napuštaju Njemačku. Time osobe kojima je odbijen zahtjev za azil izbjegavaju deportaciju i opasku u putovnici kojom im se zabranjuje ponovni ulazak u šengensku zonu u trajanju i do 5 godina.
Novi val povratnika je možda izazvan novim propisima za radnike s Balkana, koji su stupili na snagu 1. siječnja ove godine, i kojima je olakšan pristup njemačkom tržištu rada. Dobrovoljni povratak tako ostavlja otvorena vrata za Njemačku. Povratnici se ponovo pojavljuju u njemačkom veleposlanstvu u svojoj zemlji, ako su pronašli posao u Njemačkoj. Njemačko veleposlanstvo u Tirani je do sada zaprimilo 170 zahtjeva.
Putovnica izgubljena u birokratskoj džungli
I dok se stotine vraćaju kući, ima i onih koji žele i moraju, ali ne mogu napustiti Njemačku. I to zbog fenomena koji je u posljednje vrijeme u medijima poznat kao “gubitak putovnice”. Zapravo se radi o “nestanku” putovnice u birokratskoj džungli na neodređeno vrijeme. Kad-tad se putna isprava ipak „pojavi“.
„Za to vrijeme podnosilac zahtjeva za azil živi u neizvjesnosti i ne može da pravi planove za budućnost“, kaže Annegret Spitz, povjerenica za povratnike u “Kölner Diakonie”, socijalnoj službi protestantske crkve za Köln i okolicu, potvrđujući postojanje fenomena. Ona kaže da je prošle godine kod nje na savjetovanju bilo 640 osoba, od kojih je oko trećine reklo da im je putovnica izgubljena. Neki su morali čekati nekoliko tjedana, neki mjesecima – dok se putovnica nije ponovno pojavila.
Znači li to da vlasti u Njemačkoj, zatrpane zahtjevima za azil, situaciju više nemaju pod kontrolom? Na pitanje DW-a, Savezni zavod za azil i migracije, (BAMF) potvrdio je problem. “Dolazi do slučajeva kada se neki dokument privremeno ne može dovesti u vezu s konkretnim postupkom za azil. Razlog za to je da mi djelimice dobivamo putovnice od drugih ureda i to prije nego što je postavljen zahtjev za azil. Čim se podnese zahtjev., putovnica se dodaje spisima podnositelja i tamo ostaje do završetka procesa. “
Često se gube putovnice Albanaca
Annegret Spitz kaže da su spomenuti slučajevi česti među podnositeljima za azil iz Albanije ili sa Kosova. “Možda se to može objasniti činjenicom da su oni prilikom registriranja imali putovnice kod sebe, za razliku od podnositelja za azil drugih nacionalnosti.” Ona se vrlo dobro sjeća slučaja jednog Albanca, koji je dugo morao čekati na povratak kući.
Njegova putovnica je jednostavno nestala. “Bio je bio vrlo strpljiv, često dolazio kod nas i mi smo mu pomogli tako što smo se raspitivali kod Saveznog zavoda za azil i migracije. Putovnica Albanca čije ime Spitz ne spominje, pronađen je poslije pet mjeseci.
“Ne samo spomenuti Albanac, nego i mnogi drugi nisu mogli shvatiti kako se tako nešto moglo dogoditi: s jedne strane, stavljeno im je do znanja da moraju napustiti Njemačku, a ako se nekad u budućnosti žele vratiti ,” kaže Spitz i dodaje kako su ti ljudi došli s puno povjerenja u njemačke vlasti, ali su ih one razočarale.
Ovi problemi bi uskoro trebali nestati jer je stvorena središnja baza podataka: “U Saveznom zavodu za izbjeglice se odnedavno centralno registriraju sve putovnice osoba kojima nije počela procedura za dobivanje azila. Time je osigurano da svaki ogranak zavoda ima stalan pristup dokumentima” potvrđeno nam je u BAMF-u.
