5. novembra se navršava 11 godina od smrti Zaima Muzaferije, jednog od najznačajnijih glumaca u historiji bh. filma i profesora koji je karijeru i život proveo u Visokom. Nekako je teško povjerovati da je prošlo 11 godina, i možemo ih objasniti i baš Zaimovom rečenicom iz filma „Ovo malo duše“:
„Čo'ek bi rek'o mlogo je, a kako brzo proletiše“. Znamo svaki kadar i svaku riječ koju je Zaim u ulozi dede Jusufa izgovorio u ovom filmu, pa bismo, baš scenom iz tog filma, ovih 11 godina mogli opisati i riječima „prošlo je 11 godina otkako se dedo Jusuf ni na šta ne žali“.
U Visokom se od 2003. godine održava manifestacija „Dani Zaima Muzaferije“ i, osim u ta 3 dana, njegovo ime i prezime nisu svezani za sliku i imidž Visokog. Nema Visoko 10 ljudi čije je ime prepoznatljivo na svakom pedlju Bosne i Hercegovine, i vjerujem da već 11 godina propušta priznati, ali i prisvojiti i čuvati sjećanje na Zaima Muzaferiju.
To su stvari od opšteg dobra i to je nešto što bi toliko značilo gradu Visokom. Prije 11 godina sam po gimnazijskim hodnicima graktao kako bi bilo najlogičnije na svijetu da se Gimnazija „Visoko“ zove Gimnazija „Zaim Muzaferija“, i danas nemam dileme da bi bilo sjajno da jedna značajna obrazovna institucija nosi ime najpoznatijeg visočkog profesora. Zaštita i promocija vlastitih nespornih kvaliteta i brendova, priznanje za uspješne pojedince; to je put kojim se gradi imidž i priča o Opštini Visoko. Ja vjerujem da je škola najbolje i najljepše rješenje, ali i ulica ili šetalište bi mogli da se zovu po Zaimu Muzaferiji.
Iskreno se nadam da će neko realizovati ovu ideju. Ja znam da vlast, bilo koja trenutna ili buduća vlast u Visokom, nije luda za ovakvom inicijativom koja ne donosi mnogo aplauza i podrške. Ipak, priča o jednom glumcu i profesoru nije od velikog interesovanja za lokalne političke strukture koje će uvijek radije tražiti kontroverznije ime koje emocije povezuje sa nekom političkom strankom.
Ciljna adresa su ljudi kojima je istinski stalo do Visokog, do slike o Visokom, ljudi koji imaju kredibilitet i iskustvo, ljudi kojima je istinski stalo do zaštite najznačajnijih vrijednosti Visokog i koji rade misleći o tome kako će slika o Visokom izgledati za 30 ili 50, a ne 2 ili 4 godine. Molim čitaoce ove priče da takvim ljudima proslijede ovu ideju. U nadi da će biti prihvaćena i realizovana, ja je, evo, šaljem na adresu predsjednika Udruženja „Ars Tragovi“ Rasima Kadića.
(Damir Delić Đuljić)
