Susjednu Srbiju potresa priča o mesaru i ugostitelju koji je ljudima podvaljivao meso uginulih životinja miješajući ga s otrovnim supstancijama kako bi se izgubio neugodan miris.
Pitanje je koliko ovakvih priča ima u BiH, s obzirom da je meso samo u rijetkim radnjama obilježeno, većinom je bez deklaracije i geografskog porijekla, ne zna se s koje je farme dovezeno…
Afere s mesom u BiH nešto su o čemu se govori već duže godina, no rijetko ko se usudi zagrebati ispod površine, piše Večernji list.
Priča se o mesu starom više od deset godina koje se čuva kao robna rezerva.
Takvi proizvodi, umjesto u otpadu, završavaju na tanjirima građana BiH, što je potvrdila i nedavna akcija Uprave za neizravno oporezivanje pod nazivom “Meso”.
Želja za zaradom očito je proizvođačima na prvom mjestu. Samo u 2013. godini uvezeno je mesa u vrijednosti 240 miliona KM, a u stočarstvo se ne ulaže.
Problem bh. proizvođača
”Svi mi znamo da jedemo meso staro 20 – 30 godina i da nema nikakvih podataka o tome od čega je i kakvo je. Neko stavlja novac u džep” – tvrdi Ljubo Maletić, predsjednik Udruge proizvođača Semberije.
U BiH se najviše uvozi meso namijenjeno za preradu, a velike količine se prodaju kao svježe meso.
U akciji UNO-a “Meso” vrijednost neprijavljenog prometa mesa veća je od 28 miliona KM.
”To meso je neuredno i nezdravo. Oni ga stave na tržište samo da se proda, a mi naše kvalitetno ne možemo” – tvrdi Maletić.
Kada je riječ o proizvodima s domaćih farmi, stručnjaci tvrde da su dobre kvalitete. Meso iz uvoza je znatno jeftinije i kupac između kvalitete i cijene obično bira cijenu.
(VisokoIN)
