Suspendovani i sada već bivši igrač Bosne-Prevent Aid Selimović je prvi od tzv. “sporne četvorke” koja je odbila putovati u Živinice, i koja je suspendovana od strane kluba. Selimović je, nakon što je dobio ispisnicu, odlučio da se javnosti obrati i kaže svoju strane priče o toj suspenziji i svim dešavanjima u klubu.
“Ovom prilikom želim da iznesem i svoju stranu priče o tome zašto nismo otišli na utakmicu protiv Konjuha i zašto smo moje kolege i ja prestali sa trenažnim procesom. Što se mene lično tiče, sve počinje mojim dolaskom iz Slovenije gdje sam igrao polusezonu. Bližio se kraj polusezone u bh. rukometnom prvenstvu. Kontaktirali su me članovi uprave RK Bosne-Prevent, tačnije Almedin Babić, koji je inače i moj prijatelji, te me pitao da li želim igrati drugu polusezonu za Bosnu. Kroz kratak razgovor, ja sam prihvatio ponudu i rekao mu da za mene treba platiti certifikat ukoliko žele da igram (1500 eura je bila cijena certfikata). Bosna je pristala da uplati taj certifikat, a kada su upitali da li imam neki uslov, ja sam rekao da ćemo se dogovoriti da obje strane budu zadovoljne. Imajući u vidu da su platili certifikat za mene, ja sam bez riječi pristao na njhove uslove, odnosno na visinu plate i potpisao sam ugovor. Počeo sam trenirati i igrati. Primanja su kasnila, ali niko od igrača nije se bunio, jer su većinom svi domaci igrači osim Alena Geke. Medjutim, u međuvremenu Uprava je obezbijedila novac, i desile su neke isplate, ali nije isplaćen čitav iznos, lično meni klub je ostao dužan oko 3 plate . Na početku tekuće sezone 2011/2012, odnosno na prvom okupljanju igrača, glavna tema bila je kako će se isplatiti dugovanja. Bilo je raznih obećanja uprave i jedan dio, tačnije pola plate je isplaćeno u toku priprema. Počinje sezona, te dolazi vrijeme za isplatu prve plate i naravno ona kasni. Nije bilo velikog nezadovoljstva jer je predsjednica gospođa Edina Hasečić konstantno govorila da rade na obezbjeđivanju sredstava i da nema čarobni štapić, da je teško doći do finanskijskih sredstava, što smo mi sve prihvatali nadajući se da će uspjeti. Mi smo odradili pripreme sa ostalim igračima, i dobro smo otvorili sezonu, te napravili dobru zalihu bodova. Dolazi vrijeme druge plate i ona također kasni,a u međuvremenu isplatili su nam dio duga iz sezone 2010/2011, međutim niko nije zadovoljan tim kapaljkama od plate. Tačnije dugovanja se gomilaju, a rješenja ni na vidiku. Posljie utakmice sa Leotarom tačnije, na prvom treningu poslije te utakmice, nas četvoricai ili kako nas novinari nazivaju”Sporna četvorka”, smo odlučili da ćemo trenirati do kraja sedmice, ali ako nam ne bude isplaćeno najmanje 50 % dugovanja mi nećemo putovati u Živinice. Na dan utakmice Almedin Babić nas je obavijestio da je uplaćen dio dugovanja, ta sredstva koja su uplaćena nisu bila dovoljna, i mi smo odbili krenuti put Živinica. Uprava kluba reaguje nikad brže i izdaje saopštenje za javnost prema kojem smo nas četvorica suspendovani, i da ćemo snositi sankcije. Desetak dana poslije Uprava nas poziva na sastanka, na kojem se ponavlja stara priča, od strane predsjednice, kako je teška situacija, i kako nema novca, da su svi sponzori zakazali, pa čaki generalni sponzor Prevent(što je odmah demantovano na istom sastanku od strane predstavnika Preventa, koji je rekao da se tranša od 5000 KM mjesečno, redobno uplaćuje). Ja sam lično na tom sastanku pitao i zamolio Upravu da mi kažu koliku mjesečnu platu mi mogu obezbijediti da kaže, s tim da taj iznos ne kasni nikako nego da bude isplaćivan između 15. i 20. u mjesecu. Predsjednica kluba gospođa Hasečić mi je odgovorila da su u stanju u tom periodu da mi uplaćuju pola plate od postojoće prema ugovoru. Na tu njenu konstataciju se uključuje Almedin Babić koji je rekao da nam oni ne mogu ništa obećati.
Mi spomenuta tzv. sporna četvroka je nudila Upravi da naprave neke kompenzacije sa firmama, pokušali smo na svaki način da im izađemo u susrte i da dobijemo novac koji smo na terenu zaslužili, međutim rješenja i dogovora nije bilo. Od tog sastanka nije bilo nikakvih pomaka niti je rješenje bilo na vidiku. Ja sam u međuvremenu dobio ponudu drugog kluba, na koju sam pristao. Tada sam se morao obratiti Upravi kluba RK Bosna Prevent, tačnije jedinoj kontakt osobi sa igračima gospodinu Almedinu Babiću s ciljem da dobijem ispisnicu. Babić mi u našem razgovoru kaže da nije problem u ispisnicu, međutim fascinirala me sljedeća stvar koju mi je rekao, a to je da ja moram oprostiti sva dugovanja koja klub ima prema meni. I da se moram pismeno obratiti Upravi da želim ispisnicu, te da se odričem duga. Nedugo nakon tog našeg razgovora, Babić mi telefonskim pozivom javlja da dođem u Hotel Centar, jer Uprava želi da obavi razgovor sa mnom. Na tom sastanku su bili prisutni, pomenuti Babić, predsjednica, te predstavnici Općine i Preventa. Prvo što je predsjednica gđa Hasečić počela da govori na sastanku je bila stara priča, kako novca nema, kako je teška situacija, kako klub nema osiguranu finansijsku konstrukciju. U prevodu taj razgovori je bio-novca nema, ali ti Aide ostani. U tu priči uključuje se gospdini Fejzić, predstavnik Opštine Visoko koji govori da se svi stvarno trude da obezbijede novac, ali da je jako teško. Osim toga govori mi da nisam trebao napisati u dopisu da se odričem dugovanja jer sam ja taj novac pošteno zaradio, i ako mi tražimo od tebe da se odrekneš toga to je ucjena, te mi je lično gospodin Fejzić rekao da pitanje dugovanja ostaje otvoreno(što je potvrdila i predsjednica). U tom trenutku ostajem zbunjen jer mi je Babić rekao u našem privatnom razgovoru da je stav Uprave da se dugovanja moraju oprostiti. Babić se odmah uključuje u čitavu priču te govori da se dugovanaj trebaju oprostiti, jer je neko za nas ipak plaćao termine u dvorani i ulagao u nas.
Na pitanje predsjednice da li želim da ostanem u klubu, ja sam odgovorio da ne želim, dok je ova Uprava na čelu kluba, i da nema cijene za koju bih igrao jer sam više puta izmanipulisan. Drugim riječima ne želim plaćati članarinu da igram, i ulagati svoj novac da bih bio opremljen za treninge i utakmice. Ja sam maksimalno trenirao i na svakoj utakmici davao sve od sebe iz ljubavi prema klubu, ali neki očigledno žele da nas sputavaju, i čini se da su uspjeli. Jednostavno ne želim da kada idemo na gostovanja da trošim svoj novac, ili pak pogledajte sad ove malde igrače koji igraju za Bosnu i svaka im čast na rezultatima, ali oni na gostovanjima moraju trošiti novac svojih roditelja, jer siguran sam da ih ova Uprava dosada nijednom nije ispoštovala, te novčano vrednovala njihove rezultate. Moje mišljenje je da je situacija u klubu jako žalosna, i da je ovo dno, ovaj klub tačnije Uprava ne pruža nikakvu podršku igračima, i ne obezbjeđuje osnovna sredstva za treniranje kao što su lopte i ljepilo, a kamoli još da igrači dobiju plate. Igrači posuđuju jedni od drugih dresove,skidaju se tri golmana jer nema dovoljno dresova,na gostovanjima igraci nemaju šta jesti ako domaćin ne obezbijedi večeru. Zgrozio sam se na još jednu stvar koju je Uprava uradila a to je suspenzija Alena Geke,taj isti Geko voli Bosnu više nego pola onih koji se nalaze u rukometnom klubu Bosna, taj isti Geko koji je svaki dan iz Sarajeva dolazio na treninge i mnogo puta je to radio o svom trošku. Geko je zaradio suspenziju jer se nije htio odreći duga, a trazio je ispisnicu jer mu Uprava nije bila u stanju ispoštovati dogovoreno. Žalosno je i to da se tako lahko Uprava zahvalila i Ahić Kenanu čovjeku koji jednostavno gine na terenu, isti taj Ahić je ostavljao Bosnu u ligi kad su je mnogi prodali, al’ kod nas se ne zna cijeniti ništa. Treba dizati kredite kako bi se na ruke isplaćivao novac pojedincima odnosno strancima,treba da ovi momci ispaštaju i ne primaju plate radi pojedinih ljudi u Upravi( treba do odgovara onaj ko je doveo “pojačanja” na početku sezone 2010/2011 jer se posljedice i osjećaju i dan danas, što se tiče finansija.
Na kraju mog obraćanja ću reći da sam uzeo ispisnicu, ali ipak plate i premije koje sam pošteno zaradio i sve te plate koje je Uprava bila dužna meni isplatiti po ugovoru , sam oprostio, jer bez obzira na priču gdina Fejzića i predsjednice kluba, sigurno ne bhi dobio ispisnicu.
TREBA SVAKOME BITI JASNO DA SU NA PRVOM MJESTU INTERESI KLUBA PA TEK ONDA INTERESI POJEDINCA I DA KLUB NIJE NIČIJE PRIVATNO VLASNIšTVO, I DA SE NE SMIJE IGRATI S IMENOM RK BOSNA JER JE NEKO PRIJE SVIH NAS STVORIO TO IME, i samo se pitam kome odgovara ova situacija koja je dno dna, ali sam siguran da neko ima koristi od ove situacije, i volio bih da se što prije riješe stvari.
Draga predsjednice ja ne sumnjam u vaše sposobnosti u poslu koji obavljate, ali voditi jedan kolektiv kakav je RK Bosna je velik zalogaj. Mislim da vi niste u stanju odgovoriti svim tim zahtjevima. Zar svaki igrač koji želi otići iz RK Bosna treba oprostiti časno i pošteno zarađeni novac da bi dobio ispisnicu. Vi kao poslovna žena trebali biste znati da se ugovor mora poštivati. Molim vas predsjednice da kažete meni i kompletnoj javnosti šta se uradilo pozitivno za vrijeme vašeg mandata, koliko je samo igrača otišlo iz kluba dok ste vi na čelu, i je li klub išta profitirao tim odlascima? Mislim da svako ko ima imalo ljudskosti i morala podnio bi ostavku, i to davno. Ono što me jos interesuje je to , “SPORNA ČETVORKA” je javnosti predstavljena u negativnom smislu, a ja vas molim da iznesete tačne informacije ko je prvi prekršio ugovor i zbog čega je došlo do kompletne ove situacije. Da li vi kao predsjednica osjećate grižnju savjeti, da li vas kao navijača boli ova situacija u kojoj se nalazi RK Bosna?! OPET PONAVLJAM I DIREKTNO SE VAMA OBRAĆAM PREDSJEDNICE: INTERESI KLUBA SU NA PRVOM MJESTU PA TEK ONDA INTERESI POJEDINCA. Ja sam prvi igrač koji je javno iznio svoje nezadovoljstvo a vjerujem da neću biti posljednji. “
Sportski pozdrav, Aid Selimović
