Ajet Mamuti (44) iz Sarajeva godinama živi u podrumima, haustorima i šupama, gladan je i hladno mu je. “Ako me ko zovne da šta radim, dobro i jeste. Ako ne, snalazi se Ajete kako znaš. U posljednjih šest mjeseci ni marke nisam zaradio. Nudim se, al’ niko da me zovne da nešto uradim!”, priča Ajet. “U ratu mi je bilo bolje. Sad, ovako gladnom i nikakvom, smrt mi je najbliža. Uzmem onu pohvalu što su mi je dali, gledam je i sve mislim kako bi najbolje bilo da sam poginuo. Sanjam da imam šta pojesti, nekakav krov nad glavom. Ovako, sve čekam da me čopor pasa zatekne na spavanju i završi sa mnom. Jazuk!”, veli Ajet.
Da se boračkim organizacijama Ajet obraćao za pomoć, jeste. U Jedinstvenoj organizaciji boraca Unija veterana – Centar, Kanton Sarajevo, pripazili su ga. Dali mu 50 KM. Od toga je, veli Ajet, “fino živio jedno mjesec i po”. U ostalim boračkim organizacijama Ajet pričao, predsjednici klimali glavom i kukali mu kako već mjesecima ne primaju platu. Nisu im, objasnili su mu, prebacili pare iz budžeta Kantona Sarajevo.
Može Ajet ponijeti i onu pohvalu Armije BiH pa se slikati se s njome. Sad, moli, ako nekome treba drva iscijepati, ćumur unijeti u podrum, nosati stvari ili bilo šta drugo, neka ga potraže na 062 80 68 25, rado će se odazvati. Dobro bi mu došlo i nešto hrane, odjeće, kakva deka ili bilo šta drugo da zimu predevera.
(VisokoIN)
