Samantha Lewthwaite (29), poznata kao “bijela udovica” Jermainea Lindsayja, jednog od napadača koji su se 7. srpnja 2005. raznio tijekom terorističkog napada u Londonu, u bijegu je od policije jer se smatra da je bila glavna organizatorica napada u kenijskom shopping centru Westgate u kojem je ubijeno 68 ljudi.
Tijekom istrage, u kući u Keniji koju su ona i drugi islamski ekstremisti koristili kako bi organizirali napad na dva hotela i shopping centar u Nairobiju, pronađen je dnevnik u kojem je na devet stranica bijela udovica opisala svoju potrebu za ubijanjem ‘nevjernika’ i poticanju drugih, pa i svoje djece, da čine isto.
U kući su pronađeni meci za kalašnjikov kao i fotografije njezine četvero djece koju je odgajala da postanu kao njihov otac.
– Alah me blagoslovio s najboljim suprugom. On je bio upravo ono što sam tražila prije nego sam se udala. Tražila sam supruga koji bi sve dao za Alaha i koji živi terorizirajući nevjernike, baš kao što oni to čine nama. To je ono što sam željela, a Alah mi je podario.
reći ‘lagodnog zapadnjačkog načina života’.
– Složila sam se, naravno, to je bilo ono što sam oduvijek željela – napisala je.
Lewthwaite govori i koliko je ženi mudžahedina važno podupirati svog muškarca.
– Moj suprug me ostavljao u mnogo situacija kako bi se borio za Alaha. Nekad tjednima nisam dobivala nikakve informacije o njemu, i tada nisam ni jela ni spavala, jer nisam znala je li živ.
U dnevniku je pronađena fotografija njezine djece s kojima je trenutno u bijegu.
– Nedavno je moj suprug imao razgovor sa našim osmogodišnjim sinom i petogodišnjom kćerkom. Pitao ih je što žele biti kad odrastu, a oni su se oboje složili kako žele biti mudžahedini. Tada ih je upitao kako to planiraju postati i koji je njihov cilj. Htio im je ukazati da nije samo dovoljno kazati ‘želim biti mudžahedin’ već i živjeti kao takav. Moj suprug pričao je s djecom i čitao im o ženskoj ulozi u džihadu, to me nagnalo da sve zapišem – objašnjava Samantha Lewthwaite te napominje kako se pisanjem želi boriti protiv nevjernika.
U jednom dijelu čak sugerira kako priče o džihadu mogu biti prigodne priče za laku noć.
– U ovoj knjizi zapisane su sve priče o mudžahedinima koje su mi ikad ispričane. Dugo godina željela sam napisati nešto kako bi koristilo mojoj braći i sestrama, poslati poruku nade i podrške i pokazati im pravi put – piše Lewthwaite te dodaje kako im kroz te razgovore i svoja iskustva želi pokazati što zapravo znači biti mudžahedin.
(VisokoIN/Jutarnji)
