”Knjiga govori o najzanimljivijim momentima i vrhuncima moje muzičke karijere. Ovo je prava bubnjarska autobiografija, pisana uz dlaku, čvrsto, direktno i rokerski. I da, slijedi maksimu koju smo živjeli: seks, lake droge i rokenrol”, rekao je Leiner u razgovoru s novinarom BUKE.
Neponovljivi bubnjar legendarne Azre Boris Leiner u srijedu, 7. jula imaće banjalučku promociju svoje autobiografske knjige ”Sve bio je ritam” u ljetnjoj bašti KSET paba. Nakon promocije u Banja Luci Leiner će imati promociju svoje autobigrafije i u Gradišci 8. jula na ljetnjoj sceni Zavičajnog muzeja. Promocije počinju od 20 časova, ulaz je slobodan, a organizator je agencija Venturo iz Banja Luke. Povodom ovog dešavanja razgovarali smo s Borisom Leinerom i saznali šta je ovog sjajnog muzičara inspirisalo da napiše svoju autobiografiju.
Već neko vrijeme niste bili u Banjaluci. Kakva vas sjećanja nose od vremena kad ste svirali u kultnoj Bašti sljezove boje?
Leiner: Bio sam prije četiri godine u žiriju za demo bendove. Bilo je sjajno, pravi rokenrol štimung. A tada, davnih dana u kultnoj Bašti sam se osjećao na krovu svijeta, dok je Vrbas žuborio podno zidina starog grada. Sjećam se i lijepih djevojaka zbog kojih sam još žešće svirao.
Knjiga vam se zove Sve bio je ritam. Da li je bilo i nečeg osim ritma?
Leiner: Sve u životu je ritam, bez ritma nema života. A mene je uzbudljivi rokenrol ritam nosio sve te godine sviranja s Azrom i drugim bendovima kod nas i po Evropi. Naravno da se svašta događalo, ali uvijek kroz ritam rokenrola.
O čemu najviše govori Vaša knjiga?
Leiner: Knjiga govori o najzanimljivijim momentima i vrhuncima moje muzičke karijere. Ovo je prava bubnjarska autobiografija, pisana uz dlaku, čvrsto, direktno i rokerski. I da, slijedi maksimu koju smo živjeli: seks, lake droge i rokenrol.
Imaju li neke pojedinosti u njoj o čemu publika prije nije znala mnogo? Neke anegdote?
Leiner: Većina knjige otkriva nepoznate događaje, naročito poglavlje iz Nizozemske, gdje sam samo ja bio s Johnnyjem. Jedna od tih posebnih priča govori o mom susretu s Mickom Jaggerom.
Da li se knjiga bazira samo na dogodovštinama s Azrom?
Leiner: Knjiga je podijeljena u poglavlja, pisana je pitko i zabavno. Naravno da osim Azre spominjem i Vještice, Sho! Mazgoon, moja putovanja i njemačke bendove u kojima sam svirao. Tu su i likovi dobro poznati svima: Josipa Lisac, Rundek, Massimo, Alka Vuica i drugi.
Gdje je Azra danas? Čujete li se sa Mišom i Branimirom?
Leiner: Azra i dalje živi, što kažu Splićani Azra živi vječno! Mišo je u Londonu, s njim se redovito čujem. Kaže da pomalo prčka po basu. Johnny je tamo gdje jest već cijelu vječnost.
Kako bi opisali svoj rad s Štulićem?
Leiner: Johnny je bio najkreativniji lik koji mi se desilo u životu. Jedan drugog smo poticali i inspirirali. Bez njega me ne bi bilo na muzičkoj karti. Ili bih bio prisutan na drugi način.
Po čemu su osamdesete posebne i neponovljive?
Leiner: Po svemu. Po žaru, hrabrosti, inovativnosti, buntu, po senzibilnosti i želji za promjenama. Po nevjerojatnoj količini zdrave energije. Sviralo se i stvaralo na sve strane.
Vi ste i vajar. Da li ste se danas više okrenuli toj umjetnosti?
Leiner: Uglavnom da. To je u stvari bio moj prvi izbor, ali me Azra zanijela, odnijela u muziku i nije mi žao.
