U njemačkoj štampi se opširno komentarišu rezultati lokalnih izbora u Turskoj. I dok neki komentatori smatraju da je predsjednik Erdoan sada ozbiljno uzdrman, neki su ubjeđeni da se u Turskoj još dugo ništa neće promijeniti.
List Noje osnabriker cajtung piše: “Ovo je prigušivač za težnju predsjednika Redžepa Tajipa Erdoana da osvoji apsolutnu vlast. To je dobro. To pokazuje da Erdoanu nije uspjelo da podvede čitavo društvo pod svoju političku liniju. Kritička javnost još postoji, ona koja diže glas protiv pretvaranja Turske u islamsko-konzervativnu autokratiju”.
“Ujedinjena opozicija je pobijedila tamo gdje to boli”, konstatuje Frankfurter rundšau: “U metropolama na obali Sredozemnog mora, u glavnom gradu Ankari i naposlijetku, kako stvari stoje, i u Istanbulu. Posebno boli poraz na Bosforu, to je simbolički jedan od najtežih poraza. Na Bosforu je Erdoan počeo svoj politički uspon 1994. Tu sada počinje njegov pad. Gubitak vlasti za AKP u Zapadnoj Turskoj je prelomni događaj, jer tamošnje metropole otjelovljuju budućnost zemlje. One proizvode dvije trećine bruto-društvenog proizvoda i privlače omladinu i sve one koji traže posao. Katastrofalna privredna situacija je bila glavni razlog da se Erdoanu uputi ovako jasna poruka”.
Lajpciger folkscajtung prenosi da je “U posljednjih pet mjeseci Turska gotovo neprestano bila u predizbornom modusu: tri puta parlamentarni izbori, dva puta lokalni izbori i jedan referendum o ustavu i novom prezidijalnom sistemu. Tome treba dodati i neuspeli puč. Stalne kampanje, Erdoanov polarizujući politički stil i “čišćenja”, duboko su podijelili zemlju.
Nije samo nanijeta šteta unutrašnjepolitičkom konsenzusu. Erdoan je proteklih godina stalno instrumentalizovao spoljnu politiku kako bi mobilisao svoje pristalice, i Turska je zato danas međunarodni izolovana kao što to decenijama nije bila”.
“Poslije ovih izbora, Turska će najprije imati malu pauzu da odahne”, piše Hanoverše algemajne cajtung: “Sljedeći regularni izbori neće biti prije 2023. godine. Erdoan sada ima četiri godine da malo smanji unutrašnjepolitičku polarizaciju i da počne dijalog sa svojim kritičarima. Mogao bi sprovede ekonomske strukturne reforme i da popravi spoljne odnose koji su pretrpeli štetu – a posebno poremećen odnos sa EU. Lijepo bi bilo kada bi Erdoan iskoristio tu šansu”.
“Pljas! Osmanski šamar, koji je Erdoan obećavao svojim protivnicima, sada je dobio on sam”, konstatuje tabloid Bild: “Ovo je lični poraz za malog sultana koji je u predizbornoj kampanji huškao ljude protiv Zapada i čak instrumentalizovao za svoje ciljeve užasan teror u Krajstčerču. Ništa mu to nije pomoglo. Mnogim biračima se smučilo njegovo ponašanje samodršca, bezobzirna politika, cenzura medija, haos u organima vlasti poslijenjegovih čistki. Da li je ovo početak kraja ere Erdoana? Jedno je sigurno: duh demokratije još živi u Turskoj!”
A švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung poručuje da su “ovi izbori bili test raspoloženja prema Erdoganu – ali ne i mnogo više od toga. Jer, ništa se neće promeniti u glavnim odnosima moći. Turska je uvijek bila centralistička država, a za vrijeme Erdoana na vlasti je postala supercentralistička. Vlada jednostavno može da zavrne novčane slavine gradonačelnicima i predsednicima opština koji joj se ne dopadaju. Tek 2023. se bira novi parlament koji je ionako kastriran otkako se prešlo na prezidijalni sistem.
Osim toga, Erdoan bi mogao da ostvari svoje pretnje iz predizborne kampanje i da “terorističke” gradonačelnike zamijeni prinudnim upravnicima kao što je to već učinio u više kurdskih gradova. U Istanbulu i Ankari nije smio da se usudi da to učini. Ali, oni koji znaju šta je sve predsjednik u stanju da uradi kada se bori za vlast, ničemu se ne bi čudili. Opozicija ne bi trebalo da se prerano raduje.”
