U zajedničkom pismu, koje odiše emocijama i zahvalnošću, Burići su podsjetili na svoj put od kadetskih dana do kapitenskih traka, priznajući da je rastanak daleko teži nego što su mogli zamisliti.
“Od prvog našeg nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, koji je bio još u kadetima, pa preko juniora, zatim seniora, do kapitenskih traka, povreda, slavlja, suza onih loših, ali i radosnica, pa sve do danas, sretni smo i ponosni, što smo mi braća Burić, imali priliku predstavljati svoj grad Maglaj i Bosnu i Hercegovinu u Evropi i svijetu”, naveli su Benjamin i Senjamin.
U nastavku poruke, istakli su kako iako su znali da će taj dan doći, nisu očekivali da će se oproštaj toliko teško podnijeti.
“Danas je, međutim, vrijeme za rastanak. Svemu jednom u životu dođe kraj, a naš kraj u dresu reprezentacije BiH je stigao. Znali smo da će jednom doći, ali nismo imali pojma, da će biti ovako teško oprostiti se od voljenog grba naše domovine, jer smo branili boje naše selekcije punim srcem…”
Prisjetili su se i najvećih trenutaka, ali i neostvarenih ciljeva u nacionalnom dresu.
“Ostaje žal zbog mnogih stvari, a prvenstveno jer nismo uspjeli plasirati se na nekoliko velikih takmičenja. Međutim, jesmo na Svjetsko prvenstvo, koje je kruna naših karijera u reprezentaciji…”
Njihova poruka završava zahvalnošću svima koji su im bili podrška na putu kroz reprezentativni staž, od trenera i saigrača, do navijača bez kojih, kako kažu, ništa ne bi imalo smisla.
“Sretni smo i ponosni, što smo bili dio ove priče, odvojeni od porodica, od prijatelja, a samo sa jednim ciljem – predstavljati Bosnu i Hercegovinu u Evropi i svijetu, na najbolji mogući način. Mi – braća Burić, dali smo sve od sebe. Sada je vrijeme za mlađe. Sretno. Vole vas Senjamin i Benjamin.”
Odlazak braće Burić ostavlja prazninu, ali i naslijeđe koje će služiti kao inspiracija budućim generacijama bh. rukometaša.
