Iako je dvadesetogodišnju Fatmu Bulić iz Tuzle sudbina vezala za invalidska kolica, želja za životom i pozitivna energija nisu je napuštali. Završila je srednju školu i stekla zvanje mašinskog tehničara za kompjutersko projektiranje napredne tehnologije, objavila tri knjige, a bavi se i sportom.
Zaposlena je u Informativnom centru za osobe s invaliditetom “Lotos”, a kaže da je okružena divnim ljudima kako na radnom mjestu tako i inače u životu.
– Radim na divnom mjestu, među divnim ljudima, imam predivne prijatelje. Imam još divniju vezu sa osobom koju sam samo mogla poželjeti. On je prihvatio svaki moj “nedostatak” i pretvorio ga u nešto lijepo – kazala je.
U razgovoru za Fenu prisjetila se svog životnog puta za koji kaže da nije lak, ali na tom putu volja i vjera u život nisu je napuštali.
– Još kao mala, iako osoba s invaliditetom, maštala sam o tome da ću jednog dana imati život kao i svi moji vršnjaci. Sve je počelo kad sam imala 16 mjeseci, zbog nemara liječnika. Uslijedila je oduzetost desne strane odnosno paraplegija. Kao djetetu bilo mi je teško gledati s prozora ostalu djecu kako se igraju, a ne moći im se i pridružiti – naglašava.
Fatmini roditelji maksimalno su se trudili da se ona ne osjeća kao osoba s invaliditetom, učitelji i nastavnici u osnovnoj školi također su je dobro prihvatili kao i većina njenih vršnjaka.
– Ipak, svaki put kad bi se npr. trebala popeti u kabinet na spratu, u sebi sam osjetila taj “jaz” između mene i njih. Stisnula bih zube, zažmirila i zamislila da je već prošlo. Ponavljajući u sebi, ko zna koji put “Proći će, uči, dokaži se znanjem, jednom će biti vrijedno svega ovoga“ – navodi ona.
I tako osam godina, iz dana u dan ponavljajući u sebi istu stvar, trudeći se da se izdigne iznad svog invaliditeta završila je osnovnu školu. Nakon toga upisuje Srednju mašinsku školu u Tuzli. Nažalost, ne redovno.
– Tokom tih godina, mislim da se mnogo toga promijenilo. Iako mi je bilo žao što nisam mogla ići sa kolegama redovno i doživjeti taj proces, ponovo sam se trudila dokazati znanjem. Svaki dan sam sve više uviđala da to i vrijedi – naglasila je.
Slobodno vrijeme ispunjava raznim aktivnostima, od pisanja do sporta. Dosad je objavila tri knjige, a zavidna mjesta i medalje osvajala je u raznim vrstama sporta poput plivanja, atletike, stolnog tenisa, boćanja, te u streljaštvu. Na posljednjim lokalnim izborima u BiH Fatma Bulić bila je i kandidatkinja za Općinsko vijeće grada Živinice.
– Kako sam rasla tako se i krug prijatelja proširivao. Imam stvarno tako divne ljude uz sebe, osobe koje su, kako se to kaže, za cijeli život. Zapravo, cijeli život radim u inat sebi i onima koji su mi pričali da ja ne mogu. E pa, ja mogu – ističe Fama, koja od 15. godine radi i sa djecom osnovnih i srednjih škola, priča im na koji način da ruše predrasude u društvu.
Fatma Bulić zapravo ima život koji je kao djevojčica sanjala, maštala i na kraju i izmaštala.
– Volim svoj život, volim sebe, volim sve ljude i ono najbitnije, volim ove moje “točkove”. U ovom trenu mislim da nijedne druge “noge” ne bi prihvatila. Ima još samo jedna stvar koju bih voljela reći a to je da život nije ono što se događa, nego kako mi gledamo na to što se događa – poručila je.
Fatma Bulić sudionica je projekta nazvanog “Jačanje kapaciteta osoba s invaliditetom za samostalni život u BiH” koji Informativni centar za osobe s invaliditetom “Lotos” provodi u partnerstvu sa švedskom organizacijom “Stil” iz Stockholma, a financiran je od Švedske organizacije za međunarodni razvoj (Sida), putem organizacije MyRight BiH.
Kao dio tog projekta štampan je i priručnik “Put ka samostalnom životu”, zamišljen kao pomoć mladim osobama s invaliditetom koji već žive ili su na pragu samostalnog života.
