Osuđujem napad neodgovornih pojedinaca na premijera Srbije u Potočarima, koji su na ovaj način, nasiljem, pokušali da izraze svoje nezadovoljstvo, koje za rezultat ima povećan nivo netolerancije i međusobne mržnje, a region vraća u vrijeme sukoba. Uprkos ovom necivilizacijskom činu, izuzetno je važno što je predsjednik vlade otišao u Srebrenicu, vidio se sa majkama Srebrenice, poklonio se sjenama ubijenih i izrazio žaljenje.
Genocid u Srebrenici je nedvosmisleno pojedinačno najstrašniji zločin rata u Bosni, kao što je nedvosmislena i odgovornost bosanskih Srba kao i države Srbije i političara koji su kreirali politiku, ali i atmosferu tog vremena.
Uz sve razumjevanje za bol porodica nastradalih ljudi, uz saosjećanje sa patnjom majki Srebrenice, uz poštovanje za sve žrtve koje i danas, dvadeset godina kasnije, bole bošnjački narod, kao i za bol prema svim žrtvama ratova na području bivše Jugoslavije, bez obzira da li su srpske, hrvatske ili albanske, danas je sigurno došlo vrijeme da jedni drugima pružimo ruke pomirenja i da stare sukobe prestanemo da rješavamo kamenovanjem i linčom.
U našem cjelom regionu, u Bosni, Srbiji, Makedoniji i na Kosovu, skoro dvadeset miliona ljudi živi u nedovršenim državama i razvaljenim društvima i svaki incident, kao što pokušaj linča premijera Srbije u Potočarima, vraća nas nekoliko koraka unazad, u atmosferu u kojoj se narodi drže za vratove, škrguću zubima i čekaju da se svete.
Ni Srbija ni Bosna, ni bilo koja druga država u regionu neće postati normalno društvo dok živi u takvoj atmosferi. Probleme prošlosti i budućnosti naših društava moraju da rješavaju institucije, moramo graditi atmosferu razumjevanja i povjerenja i svaki postupak bilo koje strane usmjeren na rušenje odnosa koje želimo da uspostavimo u budućnosti povećava rizik da umjesto u boljoj budućnosti ostanemo da živimo u prošlosti koju dobro znamo i koja nam nije donijela ništa dobro.
