Priznavanje bivših jugoslavenskih republika od strane Njemačke i nekih europskih država moglo bi izazvati rat u BiH i ohrabriti podjele zemlje između Hrvatske i Srbije, navodi se u dokumentu CIA od 19. prosinca 1991. godine o procjenama budućih kretanja u Jugoslaviji i BiH.
CIA je objavila oko 300 dokumenata iz razdoblja 1991 – 1995, koji se najvećim dijelom odnose na ratove u Hrvatskoj i BiH. Obimna dokumentacija sadrži mnoštvo podataka o ratnim događanjima na ovim prostorima, koje će “Nezavisne novine” objavljivati u više nastavaka.
Bill Clinton, bivši američki predsjednik, je najavio da će početkom listopada povodom ovih dokumenata organizirati okrugli stol.
U dokumentima s kraja 1991. godine vidi se američka neodlučna pozicija hoće li priznati neovisnost Slovenije i Hrvatske, jer su, s jedne strane, vjerovali da bi priznanje moglo izazvati rat, a nepriznanje uvjerenje kod europskih država da se drže po strani u narastajućoj krizi.
U spomenutom dokumentu od 19. prosinca, kao najvjerojatniji scenarij za BiH su “rasprostranjeno nasilje i građanski konflikt”.
– Odluka Njemačke i drugih zemalja Europske zajednice da priznaju neovisnost jugoslavenskih republika će vjerojatno izazvati Srbe i Hrvate (u BiH) da srpska i hrvatska područja priključe Srbiji i Hrvatskoj. Ovo bi moglo izazvati lančanu reakciju nasilja dok lokalne skupine budu nastojale spriječiti ili pospješiti aneksiju tih područja, navodi se u procjeni.
Kao najpozitivniji scenarij, odnosno scenarij s najmanje nasilja, u CIA vide da vlast u BiH preuzmu umjerene snage koje će kroz pregovore podijeliti BiH i dijelove priključiti Srbiji i Hrvatskoj, a da bi se muslimani mogli ili priključili Hrvatskoj ili bi osnovali islamsku državu od onoga što ostane.
– Perspektiva za BiH izgleda dosta tmurno, čak i ako se Srbija i Hrvatska dogovore. Obavještajni podatci pokazuju da su i Slobodan Milošević i Franjo Tuđman spremni za priključenje dijelova BiH njihovim teritorijima. Štoviše, izvješća pokazuju da su njih dvojica sve vrijeme u kontaktu usprkos sukobima. Ljetos je Tuđman njemačkim političarima rekao da je BiH apsurdno prevelika i da ju je on spreman podijeliti, navodi CIA.
U dokumentima s kraja 1995. godine, dok se spremala akcija IFOR-a kao podrška mirovnom sporazumu u BiH, SAD su bile preokupirane kako vojnom intervencijom protiv RS-a iz kolovoza 1995. zbog ispaljene granate na “Markalama” dovoljno oslabiti Vojsku RS-a, ali da istovremeno kod Srba ne izazovu osjećaje da su se SAD i međunarodna zajednica stavile na stranu Armije RBiH.
Zanimljiva je njihova tvrdnja da se Alija Izetbegović, kojeg su 1991. zvali “umjerenim muslimanom”, 1995. zalagao za islamsku državu u BiH i da nije bio voljan prihvatiti kompliciranu multietničku BiH u kojoj bi sve strane morale međusobno dijeliti moć.
– Izetbegovićev krajnji zahtjev da je mirovni sporazum potreban kako bi vratio izgubljeni muslimanski teritorij je donekle oslabljen njihovim nedavnim vojnim uspjesima. Istovremeno, to je pojačalo poziciju Harisa Silajdžića, koji je imao maksimalističke zahtjeve za kreiranje unitarne države, navodi se u dokumentima.
Procijenili su da Slobodan Milošević neće braniti Banjaluku ako bi ona pala u ruke hrvatsko-muslimanskih snaga, kako je napisano u dokumentu od 21. rujna 1995. godine. Kako je navedeno, bili su iznenađeni nedostatkom reakcije Beograda na akciju Hrvatske vojske “Oluja”.
U dijelu koji se bavi procjenama rizika za američke vojnike u akciji IFOR-a u BiH, ističu da su se iranski elementi ozbiljno infiltrirali u muslimansko rukovodstvo. Ističu da se Izetbegovićev krug ozbiljno povezao s iranskim elementima, a da su Silajdžić i Muhamed Šaćirbej bili protiv toga jer su strahovali da bi to moglo oslabiti američku podršku.
U dokumentu od 22. studenoga navode da bi se trupe IFOR-a mogle suočiti s radikalnim islamskim ekstremistima pod iranskim kišobranom.
– Uz njihovu vojnu i obavještajnu prisutnost u BiH, Iran je uspostavio male skupine u cijeloj BiH koje su sposobne obavljati razne subverzivne akcije za račun Teherana. Nedavne konfrontacije mudžahedina s mirovnim snagama sugeriraju njihovu sve veću agresivnost, navodi se u dokumentu.
Navode, također, da poziv Vlade BiH da islamski ekstremisti napuste BiH neće uroditi plodom.
– Štoviše, tijesna suradnja Sarajeva i Teherana predstavlja barijeru odlaska Iranaca iz zemlje, navodi se.
Amerikanci su procijenili da teroristička prijetnja od Srba i Hrvata u BiH ne postoji. Ističu da su Srbi bili glasni u javnim prijetnjama zapadnim interesima, ali da su aktivnosti na tom planu bile minimalne.
Na kongresnom saslušanju Richarda Holbrookea po okončanju ratu u BiH, od 18. lipnja 1996. godine, bilo je dosta govora o Banjaluci. Zajednički stav je bio da je Banja Luka morala ostati u RS-u kao svojevrsna protuteža Palama i vlasti u Palama.
– Međutim, s obzirom na to da je Karadžić i dalje na vlasti, pitam se jesmo li napravili veliku grešku. Jer, sama činjenica da je on i dalje tu podsjeća me na grešku koju je George Bush napravio sa Saddamom Husseinom, rekao je Holbrooke tada, dodavši da su se i Izetbegović i Milošević izjasnili da žele Banjaluku kao jasnu alternativu Palama. On je, također, dodao da ne može vjerovati da američka vojska i IFOR nisu poduzeli odlučniju akciju protiv Pala, jer bi on, u tom slučaju, imao daleko agresivniji stav prilikom pregovora.
(VisokoIN)
